Predstavnici Ukrajine pak, kako piše NYT, žele ipak na proljeće 2024. krenuti u ofanzivu bilo kopnom, bilo uz pomoć dalekometnih udara
Ukrajina je, čini se, na prijelomnici. Stanje na frontu više nije dobro kao prije, a “šteka” i pomoć, poglavito iz SAD-a zbog opstrukcije dijela republikanaca koji imaju većinu u Zastupničkom domu.
Američki predsjednik Joe Biden je, kažu, upozorio Volodimira Zelenskog da zbog ovakvog odnosa u Kongresu i nadolazeće izborne kampanje “pomoć teško da će biti kao dosad”. SAD je već izdvojio čak 111 milijardi dolara, a u Kijevu, podsjetimo, smatraju da im za konačnu pobjedu treba najmanje oko 400 milijardi dolara.
Republikanci su već počeli “daviti” da se demokrati bave “marginalnom i dalekom” temom Ukrajine, zanemarujući glavne unutarnje američke probleme poput “latinoameričkih migranata koji nadiru iz Meksika”, što će vjerovatno biti jedan od glavnih aduta republikanskih kandidata za nominaciju.
Osim toga, dolazi do određenog zamora Ukrajinom, pogotovo u evropskom javnom mnijenju, jer se kraj ratu ne nazire, pa je i jedan od najvažnijih zadataka Kijeva “vratiti interes svjetske javnosti za rusku agresiju”, a pogotovo na kalkulacije o tome kakve bi probleme Europi donijela eventualna ruska pobjeda. To je jedan od najjačih argumenata kojima trenutno raspolaže Kijev.
Ukrajinski vojnici u Donjeckoj oblasti (Foto: Anatolii Stepanov/AFP)
Stoga je predsjednik Volodimir Zelenski prvo obavio opsežnu turneju po Južnoj Americi, a sada je pun nade i očekivanja u Washingtonu. Prema pisanju New York Timesa (NYT), vojne komande SAD-a i Ukrajine traže novu strategiju za vođenje rata protiv Rusije, koju bi Ukrajina mogla ili trebala početi provoditi već početkom 2024. godine. Prema navodima NYT-a, SAD predlaže, pa čak i inzistira na strategiji koja bi više obuhvaćala odbranu, a ne ofanzivna djelovanja i pokušaje da se oslobodi okupirane dijelove Ukrajine, tako da je upitna i priprema već najavljene nove protivofanzive koja bi trebala početi s otapanjem prvih snjegova na proljeće 2024. godine. Dakle, stavka je na održavanju trenutnih pozicija na frontu.
Osim toga, pomoći će se ukrajinskoj vojnoj industriji, ali predlaže se da se od vojne pomoći sa Zapada stvaraju zalihe tokom cijele 2024. godine. List navodi kako Ukrajinci traže nevjerovatne količine artiljerijske municije kojih jednostavno nema ni kod Amerikanaca, ni kod Europljana. Takva strategija, vjeruju u Washingtonu, pružit će Ukrajini priliku da odbije i zaustavi moguće ruske ofanzive. Uz to, cilj je te nove strategije stvoriti uvjete da se Rusiju natjera da razmotri moguće mirovne pregovore krajem 2024. ili početkom 2025. godine.
Ukrajinski vojnici u Donjeckoj oblasti (Foto: Anatolii Stepanov/AFP)
U SAD-u smatraju kako je trenutna situacija takva da niti jedna strana ne može pobijediti, ali sada glavna zadaća da se Ukrajina ne dovede u situaciju da može izgubiti. Upravo stoga poruka koja je prije sedmicu-dvije Kijevu upućena iz Berlina dobiva na dodatnom značaju. Prisjetimo se, tada su Nijemci poručili da će “uvijek biti na strani Ukrajine i pomagati joj onoliko koliko treba da se odupre ruskoj agresiji”. Dakle, iako su i Washington i Berlin prije nekog vremena odbacili novinske spekulacije da “pritišću Kijev” da se “ukopa”, sprječava ruske prodore te razmotri mogućnost mirovnih pregovora čak i po cijenu da se odrekne nekih dijelova svog teritorija, čini se da je to opcija i plan, barem za 2024. godinu.
“Prepuštanje teritorija” – a riječ je o 20-ak posto – stavka je na koju Kijev ne pristaje i koja je najškakljivija u svemu tome jer se može protumačiti kao “Putinova pobjeda”. Naime, ako mu Zapad tu popusti, on može onda tražiti i teritorijalne ustupke, naprimjer, od Gruzije, Moldavije ili baltičkih država kojima ionako iz Kremlja povremeno prijete.
Sjetimo se nedavnog istupa Sergeja Lavrova u Skoplju prema Moldaviji ili Putinova prema Latviji te Medvedevljevih najava o pripajanju Južne Osetije i Abhazije.
Ukrajinski vojnici u Donjeckoj oblasti (Foto: Genya SAVILOV/AFP)
Predstavnici Ukrajine pak, kako piše NYT, žele ipak na proljeće 2024. krenuti u ofanzivu bilo kopnom, bilo uz pomoć dalekometnih udara, pa i u napade na vojnu i komunikacijsku infrastrukturu na teritoriju Rusije, poput raketiranja željezničkih čvorova, mostova, skladišta i tvornica oružja, te pogotovo u napade na ciljeve na moru jer je jedan od rijetkih uspjeha protivofenzive bilo desetkovanje ruske Crnomorske flote. Rusi su izgubili dosta brodova, a morali su iz Sevastopolja, kao glavne luke, dio brodovlja preseliti u Feodosiju, u rusku luku Novorosijsk te u baze u gruzijskoj odmetnutoj paradržavnoj tvorevini Abhaziji. Ukrajinci traže načine da izbace Rusiju iz ravnoteže napadima na tvornice i skladišta oružja te željezničke pruge za prijevoz municije, kao i simboličnim pobjedama, navodi The New York Times.
Ukrajinska strana temelji tu strategiju na uspješnim udarima duboko na područje Krima. To je vrlo “smjeli plan”, kažu i u Kijevu i u Washingtonu, a detalji toga će se “razrađivati” tokom vojnih vježbi u januaru 2024. na poligonima u okolini njemačkoga grada Wiesbadena. Zbog te nove strategije Amerikanci su odredili generala Antonija Aguta mlađeg da koordinira taj plan. U svakom slučaju, u Bijeloj kući umiruju Zelenskog, dajući mu garancije da Ukrajinu nikada neće ostaviti na cjedilu, a podsjetimo da je i ministrica finansija Janet Yellen upozorila kako bi “SAD mogao biti odgovoran za ratni poraz Ukrajine ako Kongres odbije potvrditi pomoć Kijevu”. S obzirom na to da je sljedeća godina u SAD-u izborna, svi se pribojavaju, pogotovo u Kijevu, da bi “žrtva kampanje” mogla postati Ukrajina.
U svom komentaru moskovski Komersant, koji je u pisanju NYT-a “uočio” slabost Zapada koji, kako kažu, polako priprema Zelenskog na smanjenje pomoći, navodi kako Ukrajina “postaje glavni Bidenov predizborni problem” te da on ne želi biti “talac te teme”. I neki američki analitičari smatraju da u Bijeloj kući rade strategiju da Biden kakvim-takvim pozitivnim rješenjem ukrajinskog pitanja ostvari međunarodni uspjeh koji bi mu bio honoriran na izborima. No, možda je ovakva nova strategija i taktika i poduzeta kako bi se ponovno “prodrmali Europa i SAD” te izazvala bojazan od moguće Putinove pobjede koja bi bila veći problem od iscrpljujućeg rata i pomoći Ukrajini koja time postaje novovjeka Antemurale Christianitatis ili Antemurale Putinitatis.
(SB)
(251)