REAGOVANJE MINISTRA NEŠIĆA: "Izgleda su Srbi i Hrvati išli na džumu..." — Sarajevograd.org

Istina je da sam u petak pokucao na vrata svake kancelarije, ljubazno pozdravio one koji su na radnom mjestu i evidentirao one koji nisu.

Pozamašan je bio broj Srba, Hrvata i Bošnjaka koji nisu bili na svom radnom mjestu, a uredno su zavedeni u šihtaricu da su bili prisutni. Izgleda da su i Srbi i Hrvati išli na džumu, ako je suditi po anonimnom mejlu.

Saopćenje Ministarstva sigurnosti BiH prenosimo u cijelosti:

“Radi istinitog informisanja javnosti, povodom anonimnog i potpuno neistinitog mejla ‘anonimnog Bošnjaka’ koji su prenijeli pojedini mediji, a u kojem se ministar bezbjednosti Nenad Nešić optužuje da je ‘u petak napravio raciju u Ministarstvu da bi popisao Bošnjake koji idu na džumu’, ministar Nešić želi da obavijesti javnost šta se zaista desilo:

Istina je da sam u petak pokucao na vrata svake kancelarije, ljubazno pozdravio one koji su na radnom mjestu i evidentirao one koji nisu.

Zašto sam to uradio? U petak prije podne zatražio sam jednu informaciju koju mi je neophodna za pripremu za sastanke u Ohridu. Nakon više od dva sata, sekretarica me obavijestila da ne mogu pronaći gospođu koja je trebala da dostavi dokument i da niko ne zna gdje se nalazi. Inače, riječ je o licu srpske nacionalnosti.

Naglašavam da ovo nije prvi put da se ovakve stvari dešavaju. Nekada im je trebalo pola dan da pronađu nekoga, nekad dan, a nekada nisam mogao da radim svoj posao jer službenici jednostavno “stave prst u uvo” na svaki zahtjev da se nešto uradi. E, sad zamislite ako se tako odnose prema zahtjevima pretpostavljenog, kako se ponašaju prema građanima?

Zbog opšte neodgovornosti prema poslu koja vlada u Ministarstvu, odlučio sam da obiđem sve kancelarije i provjerim ko je upisan u šiht listi da je tu a ustvari je otišao kući da sprema ručak ili ispija kafe po gradu ili uopšte nije došao na posao, a sve s ciljem da ove sedmice od šefova odsjeka zatražim da sve zaposlene opomenu da se moraju ponašati u skladu sa Zakonom o radu u institucijama BiH i poštovati radno vrijeme kao i građane koji ih plaćaju.

Moj jedini kriterijum za zaposlene u Ministarstvu je rad i odnos prema poslu. Kao čovjek, razočaran sam što u Ministarstvu postoje ljudi koji svoj nerad i nemar pokušavaju zamaskirati skrivanjem iza nacionalnog i vjerskog i da se tako nešto plasira u medije bez ikakve provjere.

Odgajan sam da duboko poštujem tuđa vjerska osjećanja i nikad mi ni na kraj pameti nije bilo da zadirem u tako senzitivna pitanja, ali neradnicima svih vjera i nacija mogu samo jedno poručiti – da će poštovati Zakon o radu, dolaziti na posao na vrijeme i na vrijeme odlaziti sa posla.

Građani Bosne i Hercegovine s pravom očekuju efikasnu i odgovornu administraciju, a ne da plaćaju porez da zaposleni u institucijama tokom radnog vremena obilaze pijace, idu u šoping, na frizure i manikir.”

(SB)

(668)