Kremlj je početkom lipnja 2020. godine objavio dokument ‘Načela državne politike Ruske Federacije u sferi nuklearnog odvraćanja’ u kojem navodi okolnosti pod kojima može lansirati nuklearno oružje.
Razdoblje ‘vrućeg’ mira u svijetu naglo je prekinuto ratom u Ukrajini, a zatim i hladnoratovskim potezom službene Moskve koja je na ekonomske sankcije Zapada odgovorila podizanjem svojih nuklearnih snaga na borbeni stupanj pripravnosti.
“Zapovijedam ministru obrane i načelniku glavnog stožera da snage za odvraćanje ruske vojske stave u borbenu pripravnost”, rekao je prošle nedjelje ruski predsjednik Vladimir Putin u televizijskom prijenosu.
Ministru obrane Sergeju Šojguu preostalo je tek da kratko odgovori: “Razumijem!”
Ne žele nuklearno oružje u Ukrajini
U ponedjeljak je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov odgovornost za eskalaciju sukoba i stavljanje nuklearnog arsenala na borbenu razinu spremnosti pripisao britanskoj ministrici vanjskih poslova Liz Truss.
“Razni predstavnici na raznim razinama govorili su o mogućim svađama pa čak i sukobljavanju i okršajima između NATO-a i Rusije. Smatramo da su takve izjave potpuno nepotrebne. Neću imenovati tko stoji iza tih izjava, iako se radi o britanskoj ministrici vanjskih poslova”, rekao je Peskov.
U srijedu se nadovezao i ruski šef diplomacije Sergej Lavrov kazavši da bi treći svjetski rat mogao uključivati nuklearno oružje. Pritom je rekao da je Rusija, među ostalim, pokrenula vojnu operaciju protiv Ukrajine suočena sa “stvarnom opasnošću” da ta zemlja nabavi nuklearno oružje. “Rusija neće dopustiti Ukrajini nabavku nuklearnog oružja”, poručio je Lavrov.
Ako odvraćanje ne uspije…
Kako bismo bolje razumijeli rusku nuklearnu doktrinu, potrebno je vratiti se nešto manje od dvije godine unazad. Naime, Kremlj je 2. lipnja 2020. godine objavio dokument bez presedana pod nazivom “Načela državne politike Ruske Federacije u sferi nuklearnog odvraćanja”.
Taj dokument na šest stranica ne poništava trenutnu vojnu doktrinu Rusije, ali je značajan jer identificira raspon prijetnji koje Rusija smatra da bi zahtijevale odvraćanje nuklearnim oružjem. S obzirom na ruski nuklearni kapacitet koji uključuje više od 6000 bojevih glava te pogoršanje odnosa između Moskve i Zapada takva su pitanja od vitalnog značaja za globalni mir i sigurnost.
Ono što je novo i najupečatljivije u ruskoj nuklearnoj strategiji jesu načela mogućeg korištenja nuklearnog oružja ako odvraćanje ne uspije. Treće poglavlje spomenutog dokumenta govori o “uvjetima pod kojima Ruska Federacija prelazi na uporabu nuklearnog oružja”, posebno klauzula 19. u kojoj se navode četiri uvjeta koja mogu dovesti do toga.
Rizično ‘lansiranje na upozorenje’
Prvi uvjet je posjedovanje pouzdanih informacija da su lansirani balistički projektili na teritrij Rusije i/ili njenih saveznica. Ta situacija otvara mogućnost Moskvi da lansira rusko nuklearno oružje odmah nakon upozorenja da su prema njoj lansirani nuklearni projektili umjesto da akciju odmazde odgađa dok se ne potvrdi da su ciljevi uništeni ili alternativno lansirani dok je napad u tijeku. Ta opcija nazvana “lansiranje na upozorenje” razvijena je još tijekom hladnog rata, a obje strane tada su je smatrale sredstvom za jačanje nuklearnog odvraćanja. Međutim ta opcija nosi sa sobom rizik lažnih upozorenja i slučajnog lansiranja.
Drugi uvjet je korištenje nuklearnog oružja ili drugog oružja za masovno uništenje od strane protivnika protiv ruskog teritorija i/ili njegovih saveznika.
Treći uvjet odnosi se na akcije koje protivnik poduzima protiv ruskih kritičnih vladinih ili vojnih kapciteta koje bi imale učinak narušavanja sposobnosti Rusije za nuklearnu odmazdu.
Konačno, četvrti uvjet u kojem bi Rusija mogla upotrijebiti nuklearno oružje je agresija na Rusiju korištenjem konvencionalnog oružja koje ugrožava samo postojanje države.
Ovaj posljednji uvjet svakako je najproblematičniji jer se može najšire tumačiti. U kategoriju konvencionalnog oružja svrstava se vatreno, hladno, minsko-eksplozivno i raketno oružje. No, sintagma “ugrožavanje samog postojanja države” može se u krajnjem slučaju tumačiti i kao pokušaj atentata na ruskog predsjednika, a nije nemoguće zamisliti i scenarij prema kojemu se i ekonomske sankcije mogu smatrati “konvencionalnim oružjem” koje dovodi u pitanje opstanak države. Ako se čini pretjeranim, valja se sjetiti da je Putin podigao nuklearne snage na borbenu razinu pripravnosti nakon što je Zapad prema Rusiji “lansirao” ekonomske sankcije.
(Net.hr)
(18)