Prije deset godina, tadašnji premijer RS-a Milorad Dodik javno je pozivao Karadžića i Mladića da se predaju Haškom trubunalu, a Miloševića da podnese ostavku i tako “spasi srpski narod” a danas takvi pozivi sve učestalije stižu na adresu sankcioniranog predsjednika Republike Srpske.
Ravno prije deset godina, Milorad Dodik, tadašnji premijer RS-a, javno je pozivao Ratka Mladića i Radovana Karadžića da se predaju Haškom tribunalu, kako bi se, kako je rekao, „skinuo teret sa cijelog srpskog naroda“.
“Naš imperativ je da se to završi. Skinimo taj teret sa naroda. To više nisu nikakvi junaci, nikada nisu ni bili junaci, kad su doveli do toga da se osuđuje čitava država zbog njihovog neprihvaćanja da se pojave na sudu”, rekao je Dodik pred tv kamerama.
Danas se predsjednik RS-a nalazi u sličnoj situaciji kao Mladić i Karadžić prije deset godina -sankcije koje su SAD uvele zbog kršenja odluka Ustavnog suda BiH, nisu samo sankcije protiv Milorada Dodika personalno, nego protiv čelnika jedne od najznačajnijih institucija Republike Srpske. Posljedice sankcija neće trpiti samo Dodik nego cijela Republika Srpska, a na izvjestan način i cijela BiH.
U tom kontekstu treba gledatii i sve učestalije pozive Dodiku da podnese ostavku i da, kako je rekao Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH, „na taj način spasi i Republiku Srpsku i srpski narod“.
Banjalučki novinar, Dragan Bursać također je pozvao Dodika da se dobrovoljno puvuče jer je „ izolovao više od milion ljudi, osramotio ih i devastirao im živote“.
„Milorad Dodik uspio je poniziti ionako ponižen narod u RS-u. Uspio je izolovati više od milion ljudi, osramotiti ih i devastirati im živote. Dabome, njemu sankcije SAD-a ništa ne znače, ali narod, koji preživljava od tranši Međunarodnog monetarnog fonda i milostinje Evropske unije, i dalje će se klanjati svom asasinu. I taj puk tek kad počne korijenje glodati organizovaće svesrbsko takmičenje u “pokretu otpora protiv Dodika”. Do tada, uz inat zdravom razumu, gledaćemo velikosrBski velikopaćenički žrtveni samoubilački teror, koji će krezava raja zarobljena u kosovskom mitu svojom djecom plaćati“, napisao je Bursać u kolumni koju završava rečenicom – „Vrijeme je da odeš, Milorade“!
„I zato, odlazi, Milorade, jer, kao što Miloševiću poručuješ dok si bio pri zdravoj pameti: “Ako u tebi ima snage, osjećaja časti, kajanja ili stida, izaberi pokajanje, zatraži oproštaj od svog naroda i idi. Ima ko da vodi Srbiju tamo gdje bi već bila da nije bilo tebe. Vrijeme je da odeš, Slobodane.”
Milorade, sve si rekao. Obrukao si svoj narod za sve pare, tri generacije unaprijed. Promisli gdje bi bila dječica napumpana nacionalizmom da nije bilo tvoje moždane, duhovne, nacionalne i materijalne peripetije. Ako ti nema ko reći ili napisati, poslušaj i pročitaj samog sebe.
Vrijeme je da odeš, Milorade“!
(89)