Ljudi koji rade na šalterima u Bosni i Hercegovini često se smatraju neljubaznim prema ljudima, ali zašto je to ustvari tako? Razgovarali smo sa jednom šalterskom službenicom, popularno ‘šalterušom’ kako je to biti s druge strane šaltera.
Zbog prirode posla kojim se naša sagovornica bavi nećemo otkrivati identitet, ali svakako pročitajte kako je to biti ‘šalteruša’ u Sarajevu.
“Moje radno vrijeme počinje u 08.00 sati, ali ja uvijek dođem bar pola sata ranije dok se presvučem i spremim za posao, međutim, čim se primaknem mom šalteru, pola sata prije otvaranja istog već vidim red od nekih desetak ljudi, tako da odmah znam da će to biti još jedan dug dan na poslu”, rekla je naša sagovornica.
Naša sagovornica radi u jednoj od zdravstvenih ustanova u Sarajevu.
“Kada sam se presvukla i spremila za posao prilazim i otključavam vrata, sjedam na stolicu iza šaltera, a više sam navikla da uvijek ima neko iz mase ko se već načekao, iako moje radno vrijeme još uvijek nije počelo da mi dobaci ‘Gdje si ti više?’, ‘Utrnuše mi noge čekajući’, i slično, na to njegovo dobacivanje se ‘zakači’ neko drugi i tako, haos može da počne od samog jutra”, rekla nam je ona.
Hiljadu ljudi, hiljadu ćudi kažu, a to potvrđuje i ova žena zaposlena na jednom od šaltera u Sarajevu koja se dnevno susretne sa velikim brojem ljudi, ali i različitih karaktera.
“Mnoge zanimljive situacije se dešavaju sa ljudima, pretežno neprijatne, ali posao ‘šalteruše’ kako ga ljudi danas nazivaju definitivno je vrsta posla u kojem možeš da upoznaš ljudsku psihu obzirom da ti toliko ljudi priđe. Na njegovo ‘Dobar dan’, već znam s kakvom osobom imam posla. Zanimljivo je to da oni ljudi koji imaju ovjerene knjižice i potrebne nalaze i uputnice za pregled uvijek uredno i kulturno čekaju svoj red, a oni kojima fali neki papir uvijek dižu frku, jer su svjesni da će biti vraćeni, pa pokušaju bukom i deranjem na uposlenike, u ovom slučaju na mene da me uplaše da ih ja primim i završe pregled, ali to ne ide tako”, rekla nam je ona i dodala:
“Ti ljudi ne razumiju da je to moje radno mjesto, da imam ovlasti jako ograničene i da ne može ništa na silu. U ostalom, nisam ja kriva što im fali uvijek jedan papir pa su jako nervozni do te mjere da i meni često pokvare dan, pa onda, koliko god se trudim teško da mogu biti ljubazna i prema ljudima koji nisu krivi i koji dođu poslije njega na moj šalter. Trudim se biti profesionalna, ali vjerujte da je jako teško ostati pribran kada vam neko bez razloga psuje članove porodice, a vi trebati prešutjeti i progutati sve to”, rekla nam je ova gospođa.
Na poslu joj se često dešavaju neugodne situacije, a kako kaže, dan je dobro prošao ako se iznervirala samo jednom, da to nije bilo više puta u toku dana.
“Moje radno vrijeme je od 08.00 do 16.00 sati, a na šalteru je cijeli dan prometno. Logično je da ću u toku dana bar jednom i ogladniti i da ću jednom bar trebati otići do toaleta, a ti momenti su posebno stresni. Uvijek gledam da primim i posljednjeg pacijenta na šalteru u datom momentu da ustanem sa stolice i odem u toalet. Ja se ne zadržim ni 5 minuta dok odem i vratim se, a u povratku prema mom šalteru već vidim red od novih desetak ljudi i uvijek se neko od njih nađe da dobaci ‘Halo, pola sata te nema’. Ma u meni se sve preokrene na takve izjave, dođe mi da mu kažem ‘ne laži’, ali prešutim jer sam ja ipak na radnom mjestu, ali vjerujte da za ovaj posao trebaju ‘konjski živci'”, rekla nam je naša sagovornica.
Ljudima poručuje da radnice na šalterima nisu nikada došle na posao nervozne ni sa ciljem da nekome pokvare dan ili ga vrate sa šaltera, nego da samo rade svoj posao, koji je prema njenom mišljenju jako stresan, ali svjesna je da je u državnoj firmi i da ljudi često imaju predrasude prema državnim službenicima.
“Ovo nije rudarski posao, ovo nije građevna, ja nisam majstor, niti radim neki fizički težak posao, ali vjerujte da je raditi sa ljudima jako teško. Da svima dnevno samo kažem dobar dan, a na šalteru mi dnevno prođe mnogo ljudi, to je isto toliko puta izgovoreno ‘Dobar dan’ i ‘Prijatno’ umorila bih se, a pored toga svima moram objasniti koji im je sljedeći korak, kome dalje da se obrate kada odu sa mog šaltera. Mnogo je starih ljudi koji me ne shvate iz prve, pa im ponovim po dva ili tri puta šta trebaju dalje sa nalazom i gdje trebaju da ga odnesu i naravno da se stvori red na šalteru. Ja nisam mašina, ja sam prije svega čovjek. I meni je u cilju da vas sviju završim što prije i da idete i vi kući mirni, jer samim tim ću i ja, jer čim se vi uznemirite vjerujte da ste i mene uznemirili i da je i moj dan pokvaren kao i vaš, samo je razlika u tome što vi odoste kući i bit će vam sutra bolji dan, a ja svaki dan imam takve situacije i takve susrete sa mnogima”, iskrena je naša sagovornica.
Da bi izbjegla neprijatne situacije i ona i njene kolege koje rade isti posao apeluje na građane:
“Nazovite, pitajte šta vam treba, šta vas zanima. Reći ćemo vam šta vam je sve potrebno od papira, upititi vas ako niste sigurni i onda dođite (ako nije hitan slučaj) olakšat ćete i sebi i nama dan, završit ćete pregled odmah, a i sebe i mene poštedjeti neprijatnih situacija”, rekla je za kraj naša sagovornica.
(434)