Sarajka napustila BiH i otišla živjeti u Njemačku: Da sam bila pametna otišla bih ranije

O odlasku mladih iz Bosne i Hercegovine čitamo svakodnevno, a ova djevojka je odlučila sa čitaocima našeg portala podijeliti svoju priču.

Prije gotovo dvije godine napustila je Sarajevo i otišla u Njemačku da živi i radi i kako kaže nije se pokajala. Razlog njenog odlaska je bila bolja bigućnost i sigurniji život.

“Da sam bila pametna otišla bih ranije iz Bosne, ali eto nikada nije kasno. Ja sam otišla 14. februara 2014. godine. Moj muž je živio u Njemačkoj tokom rata i perfektno priča njemački jezik. U Sarajevu smo oboje radili, on je bio zaposlen u firmi koja se bavi održavanjem bankomata, a ja u Oružanim snagama BiH. On je preko stranica za posao za zapošljavanje u Njemačkoj naišao na oglas za posao koji je radio i u BiH”, počinje svoju priču Edona Vidaković za Source.

“On je putem telefona i Skypea obavio razgovor za posao gdje su oni bili zadovoljni njegovim poslom i njegovim njemačkim jezikom nakon čega je on otišao za Njemačku na praksu u toj firmi koja je trajala šest sedmica. On ima Hrvatsku putovnicu , a obzirom da su oni u EU nije bilo problema za njegov odlazak u Njemačku”, govori nam Edona.

U to vrijeme Edona i njen izabranik su bili vjereni, a vjenčanje im je bilo planirano u augustu mjesecu.

“Obzirom da se ovo sve sa njegovim poslom dešavalo u decembru odlučili smo da se uzmemo ranije, da ja ne bih imala problema sa odlaskom u Njemačku jer sam imala bosanski pasoš”, govori naša sagovornica.

Njenom mužu u Njemačkoj firma je plačala hotel, a u toku te obuke je našao stan i prvi dan kada je završio obuku i ona je došla za njim u Njemačku na spajanje porodice.

“U međuvremenu u Sarajevu sam dala otkaz u OS BiH, odradila otkazni rok, završila obaveze koje sam imala oko dokumenata, završila osnovni kurs za njemački jezik, spakovala se, sjela u avion i došla u Njemačku”, govori gospođa Vidaković.

Kada je došla u novu sredinu počela je tražiti za sebe posao.

“Mi trenutno živimo u Garmisch Paretnekirchenu gdje ima veliki klinčki centar gdje sam se ja pokušala zaposliti, međutim tamo su nam rekli da moram imati B2 stepen poznavanje njemačkog jezika, da moram verifikovati diplomu, a obzirom da to sve zahtjeva vrijeme odlučila sam da počnem raditi u staračkom domu jer mi tamo nije bilo potrebno poznavanje njemačkog jezika. Na razgovoru na posao vlasnik tog centra mi je rekao da me ne može prijaviti kao medicinsku sestru nego kao njegovateljicu, na što sam ja pristala”, iskrena je Edona.

Plate u Njemačkoj i Bosni i Hercegovini se ne mogu porediti, a tamo sve ovisi o poreznoj klasi u kojoj se nalazite.

“Plata vam zavisi od porezne klase u kojoj se nalazite, a ona ovisi o tome koliko je članova porodice, da li ste samac i slično. Stranci ovdje imaju ista prava kao i Njemci, a minimalna plata je 1000 eura, nakon što su odbijeni svi porezi, dakle 1000 eura keša u ruke dobijete. Samci su u najgoroj poreznoj klasi, njima najviše odbijaju. Ja kažem u šali ‘U Njemačkoj je najgore biti neoženjem i neudat i nemati djecu’. Djeca primaju dječiji doplatak u iznosu od 180 eura, nije bitno koliko djece imate svako dijete ima taj doplatak, tako da se ovdje dobro živi”, govori nam Edona Vidaković, koja skoro dvije godine živi u Njemačkoj.

Prije završetka fakulteta Edona je radila neko vrijeme u Gerontološkom centru u Nedžarićima kao medicinska sestra gdje se susrela sa poslom koji i sada u Njemačkoj obavlja.

“Što se tiće obima posla u gerontološkom centru u Sarajevu i u Njemačkoj gotovo je isto ovdje i tamo, samo što su primanja znatno veća ovdje. Za isti posao dobijete puno veću platu”, govori ona, te dodaje kako čeka da joj diploma bude verifikovana da dobije posao medicinske sestre.

Nostalgije ima za rodnim gradom obzirom da je ona dijete koje je provelo cijeli rat u Sarajevu, ovdje se školovala, odrastala, ali budućnost i svoj život ovdje nije vidjela.

“Kada sam tek došla u Njemačku bila sam jako nostalgična, ali znala sam šta sam ostavila i na šta sam došla. Svakodneveno sam doživljavala kulturni šok u Njemačkoj i čovjek se lahko navikne na bolje. Ja volim svoju državu, sestra i majka mi žive u Americi i imala sam priliku davno da je napustim, ali nadala sam se da će biti bolje, ali sada svaki put kada dođem u Sarajevo na godišnji ja se duboko razočaram jer je sve još uvijek isto. Žao mi je što u Sarajevu dijete živi, školuje se, oblikuje se u osobu i onda kao gotov proizvod mora da ode u svijet”, kaže nam ona, te dodaje:

“Nije u Njemačkoj sve med i mlijeko, ti si ovdje stranac. Ja živim ovdje sama sa mužem i nemamo nijednog prijatelja. Nemam s kim popiti kafu. Švabe imaju totalno drugačiji mentalitet od našeg, ali kada sjednete i razmislite da ovdje ne možete raditi mjesec dana i da vam ne plate platu što se u Bosni često dešava, ne može se desiti da vas poslodavac nije prijavio, uvezan vam je staž, sigurnija je država u smislu kriminala i shvatite da je ovdje bolje”, govori Edona.

Ona i muž žive sami, a kako kaže, automobil u Njemačkoj sebi možeš priuštiti, ali stan ne.

“Kada su nekretnine u pitanju to je ovdje toliko skupo da svi iznajmljuju stan. Jedan dvosoban stan može koštati i po 150 000 eura, kuće koštaju po 2 miliona, to je jako skupo, a pored toga za sve što imate plačate porez, to je razlika u odnosu na BiH. Rijetko ko da ovdje ima svoju kuću, a moja kirija u centru grada za dvosoban stan iznosi 700 eura. Kada na to dodam i režije to mi je mjesečno oko 850 eura. Birate sami svog distributera struje, i koliko potrošite toliko platite, a pored svega toga muž i ja uspijemo i uštediti novca svaki mjesec”, govori Edona, te dodaje da u Njemačkoj ne mora štediti mjesecima da bi otišla na godišnji odmor.

“Može se otići i na godišnji, ja sam ove godine bila pet puta u Sarajevu, nekada budem dvadeset dana, nekada pet, sve zavisi koliko imam slobodnog vremena. Ovdje sam ekonomski puno stabilija. Iako smo u Bosni i suprug i ja imali privatne stanove, nismo plačali kiriju, uvijek je bilo povuci – potegni. Šalili smo se između sebe, kad se hoće na more tri mjeseca prije godišnjeg ili tri mjeseca poslije ne jedeš da bi imao para za more, a ovdje je to sasvim druga priča”, govori ona, te dodaje:

“Suprug i ja tri do pet puta mjesečno odemo negdje na ručak, možemo to sebi priuštiti. Ne gledamo gdje ćemo jesti i koliko koje jelo košta, dok u Bosni nismo to mogli. U BiH kad primim platu počastim se u nekom najjeftinijem restoranu i onda sjedim kući i gledam gdje ću koju marku dati”.

U Njemačkoj je, kako kaže, hrana puno jeftinija, ali alkohol i cigarete su skupi.

“Ovdje je litar ulja 1.29 eura, kila brašna je 0.35 centi, hljeb je 0.85 centi, u odnosu na naše plate hrana je jako jeftina. Luksuz su cigare i alkohol. Ja za kutiju cigara plačam 7 eura, ne pijem alkohol pa i ne znam cijene, ali znam da je jako skupo”, kaže nam Edona.

Upitali smo je za kraj da danas ponovo mora donijeti odluku, da li bi ostala u Sarajevu ili ga napustila,a ona kaže:

“Definitivno bih istu odluku ponovila i otišla iz Sarajeva”, kaže za kraj naša sagovornica.

(170)