"SB" EKSKLUZIVNO; SVE TAJNE ALIJINOG RATNOG TREZORA: Aliju Izetbegovića je u trezor Narodne banke BiH smjestio MUNIR ALIBABIĆ, nakon hapšenja na Aerodromu i razmjene, nije vjerovao nikome osim DB-u! — Sarajevograd.org

Alija Izetbegović dočekao je rat u svom stanu u ulici Kralja Tomislava u strogom centru grada, ali je taj stan nakon jednog televizijskog telefonskog razgovora s Radovanom Karadžićem u kojem je “odao položaj” i rekao da se nalazi kod svoje kuće, zasut artiljerijskim projektilima sa srpskih položaja oko Sarajeva. Nakon toga se sa suprugom Halidom preselio kod djece, sina Bakira, kao i kćerke Sabine.

Razgovarao: SENAD AVDIĆ

“Negdje 3. ili 4. maja 1992. godine, odmah nakon što se vratio iz zarobljeništva u kasarni JNA u Lukavici nakon razmjene s generalom Milutinom Kukanjcem, Alija Izetbegović me pozvao telefonom da dođem kod njega u zgradu Predsjedništva BiH. Kada sam stigao, zatekao sam ga u raspravi s Ejupom Ganićem, Fikretom Abdićem i još nekim ljudima koju je odmah prekinuo kad me je vidio i rekao mi da nas dvojica imamo nešto nasamo razgovarati.” Ovako danas govori Munir Alibabić Munja, predratni i ratni načelnik Službe državne bezbjednosti Sarajevo, kasnije direktor Federalne obavještajno-sigusnosne sužbe, FOSS.

“GANIĆ SE POGUBIO, NIKOME NE VJERUJEM”

“Kad smo ostali sami, vidio sam da je jako uznemiren, uplašen, što me nije čudilo s obzirom na sve što je prošao u prethodna dva dana u Lukavici i tokom razmjene s Kukanjcem. Bio je ljut, posebno na Ejupa Ganića, govoreći da je on izgubio kontrolu nad događajima 2. – 3. maja, da je zbog nekih pet-šest pušaka rizikovao njegov život i živote ljudi koji su s njim bili zatočeni. Rekao je da nakon svega što je preživio, vjeruje samo meni i zatražio da mu nađem smještaj, prostor u kojem će moći boraviti i raditi a da niko za to ne zna. Kazao je da bi najviše volio da ga smjestim u zgradu u kojoj se nalazio SDB Sarajevo kako bih mu ja ‘bio što bliže'”, prisjeća se danas Alibabić.

Pitanje “Alijinog ratnog trezora” u kojem je predsjedavajući Predsjedništva BiH proveo najveći dio rata, ponovo je ovih dana aktuelizirano nakon što je njegov sin i nasljednik na čelu SDA Bakir Izetbegović najavio kako će, u slučaju novog rata, on “stati ispred naroda”, a Branislav Borenović, lider PDP-a, primijetio da je tokom 1992. – 1995. Izetbegović rat proveo u “trezoru Narodne banke”. Na ovo je reagirao Faruk Kapidžić, bivši kantonalni ministar i sadašnji predsjedavajući Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, novo kadrovsko otkriće SDA, odnosno njenog predsjednika.

ALIJINI TREZORSKI ZAPISI

“U trezoru se, generalno, čuvaju najvrednije stvari. Kada se radi o državnom trezoru, onda se tu drže najdragocjenije državne stvari, pa i važni ljudi u slučaju rata. U prošlom ratu smo bili neodgovorni po ovom pitanju, pa u trezoru nije bilo ljudi”, izmislio je, ničim izazvan, arhitekta Kapidžić.

Munir Alibabić, kojem je Alija Izetbegović povjerio konspirativni zadatak, odbacuje ovakve tvrdnje kao besmislicu nepućene osobe. Inače, Alibabić je bio jedan od istražitelja Državne bezbjednosti u procesu protiv Alije Izetbegovića i njegovih suradnika suđenih 1983. godine. Nakon preuzimanja vlasti 1990. godine, Izetbegović je insistirao da se Munir Alibabić zadrži na toj funkciji.

“Nakon razgovora s Alijom, vraćao sam se na posao i usput razmišljao gdje bi bilo najbolje da ga smjestim. Insistirao je da bude u mojoj blizini i rekao da s tim smijem upoznati samo Harisa Lukovca, šefa njegovog osiguranja. Prolazeći tadašnjom ulicom Branka Šotre, gdje se nalazila zgrada SDB-a, koja je bila pogođena u artiljerijskom napadu 2. maja, prošao sam pored zgrade Narodne banke BiH i tu mi je sinula ideja da je to idealno mjesto, sigurno, zaštićeno, a pri tome u mom vidokrugu.”

Munir Alibabić Munja (Foto: Arhiva)

Alibabić podsjeća da je i prije rata Narodna banka kao institucija od državnog značaja bila operativno i kontraobavještajno “pokrivana” od strane DB-a. Prvih mjesec-dva ratnih dana bili su haotični i NBBiH nije funkcionirala.

“Šef osiguranja trezora NBBiH bio je Meho Šehić, rezervni radnik SDB-a, kojem sam rekao da trebamo smjestiti Aliju Izetbegovića u taj prostor. Zgrada je imala dva krila, hodajući hodnikom pravo, dolazilo se u prostorije trezora, a desno se nalazilo nekoliko ukusno i funkcionalno opremljenih prostorija, spavaća soba, kuhinja, kupatilo i dvije-tri radne sobe. Kada sma ušao, zatekao sam nekoliko žena, cijelih familija koje su se uselile sklanjajući se pred granatiranjem. Vrlo su burno reagovale kad sam im rekao da će morati napustiti zgradu Narodne banke. Sve je unutra bilo čisto, uredno, spremno za useljavanja, postavljanje telefonskih linija, kućanskih stvari. Ja sam prethodnih dana imao u planu da u u taj prostor prebacim tehniku iz DB-a kojoj je prijetilo uništenje u granatiranjima.”

Alibabić je, kaže nam, vrlo brzo obavijestio predsjedavajućeg Predsjedništva BiH da je riješio pitanje njegovog smještaja i da je Alija Izetbegović bio oduševljen uslovima koje je imao u novom domu u Narodnoj banci. “Tražio je od mene da mu, pored njegovih pratilaca, boravak obazbjeđuju i moji ljudi iz SDB-a pa smo i to riješili stalnim stražama ispred tog ulaza u Narodnu banku. U početku je Izetbegović tu živio sam, okružen pratnjom, spavao je i radio i svakodnevno odlazio u zgradu Predsjedništva BiH, ali gotovo da niko nije znao gdje on biva kada nije na poslu. Nakon nekog vremena, njemu su se u prostorijama Narodne banke pridružili sin Bakir i supruga Halida, koja je tu živjela sve dok se 1993. nije odselila u Tursku.”

FATALNI RAZGOVOR SA SREBRENIČANIMA U TREZORU

Alija Izetbegović rat je dočekao u svom stanu u ulici Kralja Tomislava u strogom centru grada, ali je taj stan nakon jednog televizijskog telefonskog razgovora s Radovanom Karadžićem u kojem je “odao položaj” i rekao da se nalazi kod svoje kuće, zasut artiljerijskim projektilima sa srpskih položaja oko Sarajeva. Nakon toga se sa suprugom Halidom preselio kod djece, sina Bakira, kao i kćerke Sabine.

“Alija Izetbegović je u prostorijama Narodne banke BiH, gdje je bio smješten sve do kraja rata, održavao sastanke i mogu reći da su rijetki povlašteni, ekskluzivni gosti imali čast da ih on primi na tom ‘isturenom komandnom mjestu'”, kaže Munir Alibabić. Budući da se Narodna banka BiH nalazi neposredno uz zgradu SDB-a, Alibabić se sjeća da je najduži, a vjerovatno i najdramatičniji susret Izetbegović u “trezoru” imao s delegacijom iz Srebrenice koja je u septembru 1993. godine helikopterima UNPROFOR-a stigla u Sarajevo na Bošnjački kongres. “Taj je sastanak trajao cijelu noć i završen je rano ujutro. Kako je kasnije govorio Hakija Meholjić, vođa delegacije Srebreničana, oni su jednoglasno odbili Izetbegovićev prijedlog da predaju Srebrenicu Vojsci RS i presele se u Vogošću i na Ilidžu. Od mojih ljudi koji su osiguravali ‘trezor’, čuo sam da je rasprava bila žučna, eksplozivna, da je Izetbegović, kojem je pomagao profesor Ibrahim Tepić, i sam Srebreničanin, bio potišten i ljut nakon neuspjeha pregovora s delegacijom iz Srebrenice.”

Alibabić otkriva da je jedan od rijetkih gostiju koji su dolazili u posjetu Izetbegoviću u “trezor” i koji je imao čast da prespava, bio Safet Oručević, ratni lider Bošnjaka iz Mostara.

Munir Alibabić Munja sjeća se oduševljenja Alije Izetbegovića nakon što se preselio u prostorije Narodne banke i uvjerio se da će imati na raspolaganju sve što mu je potrebno, kao i da mu je lična sigurnost potpuna. “Obratio mi se s očinskom zahvalnošću i rekao: ‘Sinje Munja, hvala ti, ovo ti Bosna nikada neće zaboraviti'”

Samo dvije godine kasnije, u ljeto 1994., nakon što ga je Munir Alibabić informirao o kriminalu u MUP-u BiH, švercu droge, ratnim zločinima, odgovornosti tadašnjeg ministra Bakira Alispahića, Alija Izetbegović smijenio je Munira Alibabića, koji je vrlo brzo nakon toga otišao u penziju.

Nakon rata otvoreno je pitanje desetina miliona maraka koje su ilegalno preuzimane iz trezora Narodne banke BiH, a taj je kriminal bio povezivan sa ministrom Alispahićem i nekim drugim ljudima od povjerenja Alije Izetbegovića, ali nikada nije doživio sudski epilog…

KAKO JE GANIĆ ZBOG IZMETA ODUSTAO OD TREZORA

Naš sugovornik otkriva da je nekoliko mjeseci nakon što je uselio Aliju Izetbegovića u prostorije u Narodnoj banci BiH, dobio zahtjev Ejupa Ganića, člana Predsjedništva BiH, da se i njemu pronađe smještaj “u blizini Alije”. Nakon što mu je Izetbegović potvrdio da je prihvatio Ganićevu molbu da mu se doseli u “komšiluk”, Alibabić kaže da je dao nalog majstorima, molerima, da dovedu u red još dvije-tri prazne prostorije u trezoru NBBiH i pretvore ih u funkcionalan kabinet.

“Na dan kada je Ganić došao da vidi kako izgleda njegov alternativni, ‘ratni kabinet’, neko od majstora prije odlaska je izvršio nuždu nasred tepiha u glavnoj kancelariji. Kada je Ganić ušao i vidio izmet, bio je zgranut, stisnuo je nos prstima i izjurio vani da se nikad više ne vrati. Čuo sam od svojih ljudi kako je za tu diverziju optuživao nekog od Izetbegovićevih suradnika”, prepričao je Alibabić anegdotu koja svjedoči o “dvorskim spletkama” i rivalitetima među čelnim ljudima države i njihovim pratećim osobljem tokom agresije i opsade Sarajeva.

(56)