SCHMIDT U AKCIJI: Dodik samom sebi najveći neprijatelj

Smisao Bosne i Hercegovine je definitivno izrečen u Dejtonu. Zato moram reći – osjećam se garantom postojanja Republike Srpske u sastavu Bosne i Hercegovine, kaže u intervjuu zaDanas Christian Schmidt, visoki predstavnik Evropske unije (EU) u BiH.

Kako dodaje, svi oni koji misle da se može nekako stvoriti, „iako je zovu unitarističkom državom“, nisu shvatili složenost multietničke situacije u Bosni i Hercegovini.

Kako Schmidt kaže, jučerašnji sastanak sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem dogovoren je još na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji.

Šta očekujete nakon sastanka s Vučićem?

Očekujem da predsjednik Vučić, kao jedan od ključnih igrača u regionu, doprinese dobroj pripremi za evropske integracije Bosne i Hercegovine, te iznošenje prijedloga rješenja ili poboljšanja u otvorenim raspravama.

Kakvi su odnosi Srbije i BiH?

-To je jedan od ključnih odnosa. Mislim između Hrvatske, s jedne strane, i Srbije, s druge strane geografski, važno je imati dobro susjedstvo s oba susjeda. Vidim da posebno Srbija ima veliki uticaj, ne samo na Republiku Srpsku, već na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Ponekad mislim da je to dobro da neko izvana dolazi i malo pomaže, da izvuče iz vlastitog političkog balona Banjaluku ili Sarajevo. Tako da mi se sviđa ova ideja da na neki način imamo i Beograd i Zagreb i druge zemlje – Berlin, Pariz, Brisel koji takođe doprinose. Dakle, Srbija je zaista kao strateška zemlja na Zapadnom Balkanu, najveća zemlja na Zapadnom Balkanu, ključna.

Zašto je sada došlo do sastanka sa predsjednikom Vučićem nakon što ste donijeli izmjene izbornog zakona?

-Imao sam susrete s predsjednikom Vučićem i u vrijeme koje je prethodilo njegovom predsjednikovanju, moram reći, prilično često. Ovaj sastanak smo dogovorili upravo na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji – vrijeme je da se nađe odgovarajuće vrijeme za svakoga i tako je došlo do današnjeg sastanka.

Može li Bosna i Hercegovina opstati s Dodikom?

Neka pitanja o političkim izjavama Milorada Dodika otvaraju nova pitanja o njemu kao i o Bosni i Hercegovini. Da, mislim da su Bosna i Hercegovina i oba entiteta, i Republika Srpska i Federacija BiH i Brčko dovoljno jaki. A ja, da kažem u normalnim danima, Milorad Dodik, kojeg, inače, takođe poznajem dugi niz godina, i on mene poznaje, može biti konstruktivan. Ponekad imam dojam da ga neke izjave čine sve većim neprijateljem samome sebi, nego budućnosti Bosne i Hercegovine.

Ima li Bosne i Hercegovine bez Republike Srpske?

Nikako. Smisao Bosne i Hercegovine je definitivno izrečen u Dejtonu. Zato moram reći i ponoviću, osjećam se garantom postojanja Republike Srpske u sastavu Bosne i Hercegovine. I svi oni koji misle da se može nekako stvoriti, iako je zovu unitarističkom državom, nisu shvatili složenost multietničke situacije u Bosni i Hercegovini. Dakle, vrlo jasno, bez Republike Srpske, ovo ne bi bila ista Bosna i Hercegovina. Tako da sam vrlo snažno posvećen postojanju cjelovite BiH.

Je li to razlog zašto OHR i Evropska unija tolerišu Dodikove „ispade“?

Ne znam vjeruje li Milorad Dodik da mu toliko tolerišem. Ali jeste, on je predsjednik Republike Srpske nakon izbora 2020. I ranije je biran za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Dakle, logično je da je on partner u raspravama i odlukama. Ponekad bih volio manje emocija i više racionalnosti. Ali kao što mi je neko rekao, vi ste veoma mnogo Nijemac, a vjerovatno ne baš Balkanac.

Šta bi ostalo u Bosni i Hercegovini poslije vas, kad bi Dodik dobio imovinu, HDZ suspenziju Ustava, a Bošnjaci zakon o zabrani osporavanja genocida koji niko ne poštuje?

Ovo pitanje samo govori da moramo raditi zajedno. Bosni i Hercegovini su potrebna sva tri čovjeka i međunarodna zajednica. Dakle, vidim da Dejton i Ustav ne odgovaraju na sva pitanja koja smo vidjeli u zadnjih 30 godina. Stoga sam čvrsto za raspravu – koje amandmane moramo dati, kako možemo olakšati neke stvari? Dakle, ovo bi vjerovatno smanjilo te sukobe. Da, tamo je bio rat, puno krvi. Stradali su nevini ljudi. To ni na koji način nije primjer za narednu generaciju da to toleriše.

Dakle, izvan svih pitanja, ko je što učinio? I ovo je ono što ja i svi zajedno trebamo učiniti – da kažemo nikad više. Da, demokratija ponekad može biti dosadna. Sjediš i razgovaraš i ne donosiš brzo odluku. Ali bolje je sjediti i razgovarati nego pucati. A ovo je jednostavna poruka. Zašto mladi ljudi odlaze iz Bosne i Hercegovine? Zato što su izgubili povjerenje da odgovorni ljudi mogu riješiti probleme. Ovo će morati uspjeti. I onda mislim da ćete poštovati ovaj ili onaj zakon. Morate poštovati Ustav. I tek za nekoliko godina ćemo doći u fazu da ne treba visoki predstavnik intervenisati u ime Dejtona. Prilično sam optimističan da ćemo moći vidjeti Bosnu i Hercegovinu kao razumni dio Zapadnog Balkana. Ovo je ključno.

(Ljudski.ba)

(299)