Njemački kancelar Olaf Scholz nedavno je istaknuo važnost sjećanja na Holokaust, naglašavajući kako je ključno nikada ne zaboraviti zločine koje su nacisti počinili tijekom Drugog svjetskog rata.
Na obilježavanju 80. godišnjice oslobođenja koncentracijskog logora Auschwitz, Scholz je pozvao na borbu protiv ekstremizma i mržnje, posebno ističući opasnost antisemitizma i desničarskog ekstremizma koji se šire društvenim mrežama.
Međutim, dok Scholz govori o važnosti pamćenja povijesnih zločina, njegova šutnja o suvremenim zločinima nad Palestincima u Gazi otkriva duboke dvostruke standarde zapadne politike.
Scholz je tijekom svojeg govora istaknuo kako je sjećanje na Holokaust “naša nit vodilja” i kako se takvi zločini nikada ne smiju ponoviti. Bez sumnje, Holokaust je jedan od najstrašnijih zločina u povijesti čovječanstva, a podsjećanje na njega ključno je kako bi se izbjegle slične tragedije.
No, postavlja se pitanje: zašto se isti princip ne primjenjuje na suvremene zločine koji se događaju pred našim očima?
Gaza, jedna od najgušće naseljenih regija na svijetu, već desetljećima je poprište sustavnog nasilja, izbjeglištva i ljudskih patnji. Palestinci žive pod okupacijom, suočavajući se s čestim vojnim napadima, blokadama i kršenjem osnovnih ljudskih prava.
Broj žrtava, uključujući djecu, neprestano raste, a medijski prostor o tim se zločinima rijetko izvještava na transparentan način. Zašto Scholz i drugi zapadni lideri ne osuđuju ove zločine s istom žestinom kojom osuđuju nacističke zločine?
Scholz je upozorio na opasnost ekstremizma i mržnje na društvenim mrežama, ističući kako su one postale “leglo ekstremističkih stavova”. Međutim, on ne spominje kako je sam Zapad aktivno sudjelovao u cenzuri kritičkog narativa o izraelskoj politici prema Palestincima.
Kritika izraelske vlade često se automatski etiketira kao antisemitizam, što onemogućuje bilo kakvu ozbiljnu raspravu o ljudskim pravima u regiji.
Zapadne vlade, uključujući njemačku, dopuštaju ekstremistima da zagade medijski prostor kako bi pridobili javno mnijenje na svoju stranu. Cilj je jednostavan: cenzurirati istinu i spriječiti bilo kakvu kritičku analizu koja bi mogla ugroziti političke i ekonomske interese.
Umjesto da se suoče s realnošću, zapadni lideri preferiraju gurati probleme pod tepih, koristeći se selektivnim pamćenjem kako bi opravdali svoju pasivnost.
Scholz je rekao: “Ne tolerirati nepravdu, nikad ne gledati na drugu stranu, govoriti ne: to mora biti naša nit vodilja.” Ove riječi zvuče prazno kada se sagleda njemačka i zapadna politika prema Palestini.
Dok se Holokaust koristi kao moralni kompas za suprotstavljanje nepravdi, isti se principi ne primjenjuju kada su u pitanju Palestinci. Zašto je sjećanje na jedne žrtve važnije od sjećanja na druge?
Ako stvarno želimo živjeti u svijetu u kojem se zločini ne ponavljaju, moramo biti dosljedni u osudi svih oblika nasilja i nepravde, bez obzira na to tko su žrtve i tko su počinitelji. Scholz i drugi zapadni lideri imaju moralnu obvezu podići glas ne samo za žrtve prošlosti, već i za one koji patne danas.
Gaza nije Auschwitz, ali patnje njenih stanovnika ne smiju biti zanemarene.
(Logicno)
(5)