Senad Bašić: Ne znam kako sam uopšte u pameti

Nekada je bio Kjajević Majko, Velija, Fuke… a danas je Faruk Fazlinović.

No, to glumcu i profesoru na Akademiji scenskih umjetnosti Sarajevo, Senadu Bašiću nimalo ne smeta. Iako ga na svakom koraku zaustavljaju, Bašić nasmijan razmijeni lijepe riječi, fotografira se…

Teško je mogao sakriti umor na svom licu. Kaže, u zadnjih devet godina, pored svakodnevnih snimanja novih epizoda serije regionalno popularne Lud, zbunjen, normalan, Bašić je snimio pet filmova, na ASU ispratio tri klase..

„Znao sam da krenem ujutro u pola sedam na posao, a završim u 11 sati navečer“ potvrđuje nam jedan od najboljih bh. glumaca, Bašić.

Upravo zbog tako napornog tempa snimanja, glumačka ekipa je ‘spustila loptu’, kako to Bašić kaže, te krajem prošle godine završili možda i posljednju sezonu serijeLud, zbunjen, normalan.

„Nema više planova za snimanje. Prošle godine smo snimili jako puno i to je bio jedan ubitačan tempo. Ta vrsta tempa nije humana, u smislu da se nešto štedi, da se brzo snima… to je neshvatljivo. Znao sam u jednom danu izgovoriti po 30 stranica, iz scenarija koji ima 50 stranica… ne znam kako sam uopšte u pameti. To sam govorio i kroz lik, slao poruke“ govori Senad Bašić.

Kako su se nizale sezone ove serije, tako je i glumačka ekipa sazrijevala. Kako je bilo održati dozu nenadmašenog humora, Bašić priča:

„Na kraju je i sam Feđa Isović, scenarista, rekao da neće više pisati dijaloge, nego će pisati samo scenu.‘Uđe Faruk, kaže nešto, onda se Izet suprostavi…’jer ni on sam nije vidio scenario. Udio glumaca u ovoj seriji je izuzetno važan. Mustafa Nadarević, pa i Moamer Kasumović sazrijevajući, Jasna Žalica, Gordana Boban, Milan Pavlović, Miraj Grbić… oni su ipak imali veliki značaj za seriju, a sve su to dobri pozorišni glumci. To je bitno, jer evo, Mustafa ima dobar dar za komediju, i kao mlađi je igrao i postavljao komedije… a u seriji je to baš bilo izrazito. Pokazao je sav svoj raskoš.“

Bašić je odigrao više od 60 pozorišnih uloga, glumio u najboljim bh. filmovima… ali uloga Faruka Fazlinovića je njegova prva televizijska uloga, kojom je oduševio cijelu regiju.

„Meni je u ulogama strahovito bilo puno komedija, od ‘Audicije’, ‘Biće, biće’, to su predstave koje su išle po stotine puta… pa u Kamernom teatru 55 komedije. Taj kontakt , živi, sa publikom, kad se rade serije, je strahovito bitan. Imamo neku intuiciju, neku pamet koja je nevjerovatna, nije racionalna. I mi se nekada iznenadimo zašto je riječ ‘keks’ smiješna publici, a ne kolač. To je iskustvo iz pozorišta“ ističe Bašić.

Ipak, Bašić ističe da je ekipa serije bila bolje prihvaćena u Hrvatskoj, Srbiji, Makednoniji, Crnoj Gori… nego u BiH.

„Naše društvo je zasnovano na avlijanerskom mentalitetu. Bitno je da svako ima svog džukca u svojoj avliji. Dugotrajan je proces da se kod nas promjene, ili da pobijedimo, neke navike. Može se govoriti o autohtonom bosanskom humoru, i naravno da to smeta svima koji ne bi voljeli da to bude – jer, nije to za nas, gdje će to kod nas, da imamo identitet. S te strane, svjedočio sam u zadnjem projektu, da smo bolje prolazili u regionu, nego u BiH“ govori Bašić.

Mnogo toga, otkako je pred kameru stao sa Mustafom Nadarevićem, Bašić je naučio od starijeg kolege, s kojim je dobar prijatelj i van seta.

„Nisam nikada intenzivno sa nekim tako sarađivao, a da nismo nikada imali destruktivan konflikt. Rijetko se to pronađe. Glumac se može učiti na način koji je identičan kao majstor automehaničar i šegrt. Ne mora značiti da taj šegrt neće biti bolji od majstora. Učitelj bi trebao biti sretan kad njegov učenik prevaziđe“ priča glumac.

Pred kraj razgovora, u vremenu ručka, Bašić nam otkriva kako se snalazi u kuhinji.

„Odustao sam od kuhanja, jer mi više posao nije dao, a bio sam na kazanu u tih devet godina snimanja serije. Malo sam zaboravio kuhati. Vidim da ima novotarija nekakvih i po povrću i po voću i po začinima, ova televizija je počela da svašta radi… odem u prodavnicu i ne znam neke stvari šta su, čemu služe. Doduše, moja žena gleda te kuharske programe pa me obučava“ dodaje na kraju razgovora glumac i profesor, Senad Bašić za Radiosarajevo.ba.

„Bitno je da imaju dobar oslonac u baštini, mnogo se ljutim kad ne znaju. Pošaljem ih kući, i sutra svi nauče. Moram, jer jedan od glavnih zadataka mojih je da ih zainteresujem, da ih natjeram da se zaljube, da se ostraste, da se angažuju… vrlo čudno, ovaj posao traži san o strasti. Onaj ko se ostrasti u tom snu ima šanse. Glumci budni sanjaju o strasti“ govori profesor i glumac.

(1526)