21. je spasio mene, a 27. umro. Zato, ja nemam jedan, već tri života’, izjavio je za Hayat.ba Alen Glavović. Sutra se obilježava 31 godina kako ga je spasio Srđan Aleksić koji je herojskim činom dokazao šta znači biti čovjek, čak i u onim najtežim, ratnim vremenima.
Te ratne 1993. godine, kada su prilikom legtimisanja na trebinjskoj pijaci četvorica pripadnika Vojske RS-a počela da maltretiraju Glavovića, on je priskočio u pomoć i umjesto Glavovića dobio batine od kojih je, nakon nekoliko dana provedenih u komi, preminuo.
Glavović za Hayat.ba kaže da mu je svaka godina sve teža.
On je poginuo, a ja sam živ. Teško mi je komentarisati – kaže Glavović te dodaje:
Ne osjeća se čovjek dobro jer je dao život za mene, ali mora se boriti i ići naprijed. Čuvati, gajiti, ići na groblje. To mi je dužnost i ići ću dok sam živ.
Glavović se odselio iz Trebinja u Švedsku gdje živi sa suprugom i djecom. To što živi daleko, ne spriječava ga da svake godine posjeti grob Aleksića.
Težak je život bio, ali izgurao sam-kaže Glavović.
On će 11. maja doći u Tuzlu na turnir ‘Srđan Aleksić’.
Malo mi je i teško zbog dolaska, ali moram to odraditi- kaže on.
Srđanov otac, Rade Aleksić, danas je za Hayat.ba potvrdio da je preminuo jedan od njegovih ubica.
Srđanu Aleksiću posthumno je dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, a jedna od sarajevskih ulica dobila je Srđanovo ime.
Srđanovu ulicu danas imaju Beograd i Novi Sad, a ustanovljena je i novinarska nagrada “Srđan Aleksić”, koja je postala dijelom Mreže za izgradnju mira u Bosni i Hercegovini.
(Hayat)
(1058)