Šta se ustvari desilo u Tuzli prije 25 godina?

Kobnog 25. maja 1995. godine, nakon nekoliko kišnih, osvanuo je sunčan dan, a tradicionalno se obilježavao i Dan mladosti, praznik iz vremena bivše Jugoslavije, pa je veliki broj građana iskoristio priliku za šetnju i izlazak u centar grada.

Granata koja je ispaljena u 20:55 sati naglo je prekinula živote brojnih građana.

„U prečniku od 30 metara oko mjesta eksplozije su nađeni brojni dokazi o velikom broju žrtava. Nađeni su dijelovi tijela stradalih, stopala noge, otkinute šake, ruke, dijelovi glave, kose, mozak, crijeva, krvave ulice i fasade obližnjih zgrada, razbacane lične stvari i dijelovi odjeće i obuće nastradalih, polomljena stakla i druga velika oštećenja na svim okolnim objektima, uništeni automobili i dr.“, stoji u izvještaju koji je uradio istražni sudija Višeg suda uz učešće predstavnika tužiteljstva i istražnih organa Ministarstva unutrašnjih poslova MUP-a Tuzla i CSB Tuzla.

Prosječna dob ubijenih bila je 21 godinu, a najmlađa žrtva bio je Sandro Kalesić, dvoipogodišnjak kojeg je geler pogodio pravo u srce.

Ukupan broj žrtava je bio 195 osoba, od čega je 71 osoba smrtno stradala.

(Foto: arhiv Suda BiH)

U masakru je na 20 godina dugu zatvorsku kaznu osuđen Novak Đukić, penzionisani general Vojske Republike Srpske, koji je trenutno u bijegu.

I nakon pravoznažne presude povodom masakra na na Tuzlanskoj kapiji ne prestaju se nizati negiranja krivice generala Đukića. Okupljeni oko njegove odbrane već nekoliko godina tvrde da je bez sumnje postavljena minsko-eksplozivna naprava, kako navode dugačka 90 centimetara, široka 25 centimetara i teška oko 15 kilograma koja je radio vezom aktivirana, a sve radi izazivanja NATO dejstva po srpskim ciljevima u BiH. Tvrdnje o neumješanosti VRS-a i Đukića se potkrepljuju i tvrdnjama da artiljerijski projektil, tzv. “granata” ne bi mogla izazvati toliku štetu i ubiti ili povrijediti toliki broj ljudi.

Istraživanje masakra

Analizu masakra mladih na trgu „Kapija“, za Sud BiH u slučaju protiv generala Đukića, vodio je redovni profesor Mašinskog fakulteta Sarajevo i vještak Haškog suda i Suda BiH prof. dr. Berko Zečević, zajedno sa svojim kolegama doc. dr. Jasminom Terzićem i višim asistentom Alanom Ćatovićem.

“Rezultati naših istraživanja se u potpunosti poklapaju sa nalazima Istražne komisije o broju žrtava i oštećenjima na objektima na trgu „Kapija“.“, rekao je za Novi.ba Zečević, misleći pri tome na zaključke iz Zapisnika o uviđaju sačinjen od strane istražnog sudije Višeg suda u Tuzli i rezultata zajedničke istrage UNPROFOR-a (UN Vojni posmatraći i Komanda Sektora SI) i bosanskih civilnih i vojnih vlasti.

Istražna komisija je tada utvrdila vrstu oružja i projektila koji su dejstvovali, te pravac i smjer gađanja koji upućuju na pozadinu borbene linije, iza leđa položaja VRS-a.

(Foto: Analiza slučaja “Tuzlanska kapija” – procjena smrtonosne zone za projektil 130mm M79 sa mapom lokacije “Kapije”)

U Analizi je jasno naznačena efikasna smrtonosna zona koja u potpunosti odgovara efektima uništenja ljudskih ciljeva koji su se desili dana 25.05.1995. godine u 20 i 55 sati na trgu „Kapija“.

Identifikovan je kalibar i tip projektila koji je eksplodirao 25.05.1995 god. u 2055 sati i izazvao velike ljudske žrtve na osnovu fragmenata pronađenih na licu mjesta i izvađenih iz tijela poginuliha, a to je HE (visokoeksplozivni) projektil 130 mm M79 ili OF-482 (ruska oznaka za isti tip projektila). Oružje iz koga se lansira taj projektil je top 130mm M46, koji je tada bio u upotrebi u redovima Jugoslovenske narodne armije i u okolini Tuzle korišten u sastavu Ozrenske lake pješadijske brigade VRS-a.

Ekvivalentni radijus smrtonosne zone za HE projektil 130 mm M79 je oko 27 m, pri čemu svaki cilj površine od 1 m^2 na tom odstojanju primi udar od minimum jednog fragmenta koji raspolaže sa kinetičkom energijom od min. 80 J, što je dovoljno za izazivanje smrtonosnog efekta. Prosječni čovjek u stajaćem položaju zauzima površinu od 0,3 do 0,8 m^2.

Izvještaji UNPROFOR-a i CJB Tuzla toga dana procjenili su da je bilo prisutno od 800 do 1500 ljudi u blizini “Kapije”.

(Foto: Analiza slučaja “Tuzlanska kapija” – karta šireg mjesta eksplozije projektila 130mm M79 sa naznačenim pravcem dolaska)

“Naša analiza je nepobitno utvrdila da je masakr izazvan djelovanjem visokoeksplozivnog projektila 130mm M79 ispaljenog sa lokaliteta sela Panjik koji tada bio pod kontrolom Ozrenske lake pješadijske brigade.“, dodao je Zečević.

Uvidom u analizu koju je sačinio Zečevićev tim uočavamo sljedeće činjenice nužne za spoljno-balističku analizu iz koje bi proistekla zona ili zone lansiranja projektila:

- Vjerovatni pravac doleta projektila je bio 271° ±2,5° od pravca sjevera u smjeru kazaljke na satu (azimut).
- Upadni ugao HE projektila 130 mm u trenutku eksplozije je bio u intervalu: 62° ≤ θ ≤ 67° i 41’

Na osnovu upadnog ugla izvršili su procjenu zone mogućih vatrenih položaja oružja, odnosno minimalnog odstojanje od mjesta pada projektila. Iz Tablica gađanja za top 130 mm M46 za navedene upadne uglove i za tablične uvjete udaljenost je bila: 26.500 m ≤ X ≤ 27.480 m

Uzimajući u obzir poznate podatke o projektilu, upadnom uglu, pretpostavljenim atmosferskim parametrima na dan 25.05.1995. godine i uzimajući u obzir da je poziciju vatrenog položaja bila iznad mjesta eksplozije za oko 30 m, određena je minimalna udaljenost vatrenog položaja i ona je: X = 27.100±380 m

Topovi 130 mm M46 su oružja koja se vuku kamionima ili vozilima sa gusjenicama. Masa oružja je oko 8 tona, tako da se mogu transportirati samo preko jako čvrstog tla i vatreni položaj mora biti u blizini saobraćajnice.

Sa topografske karte zemljišta u danoj zoni i pri rasponu azimuta od 271° ±2,50°, može se jasno vidjeti da u neposrednoj blizini se nalazi samo jedna saobraćajnica i selo pod nazivom Panjik. U selu Blagojevići, koje se nalazi 2km od sela Panjik i povezana su saobraćajnicom, prema podacima VRS-a, bila su dva artiljerijska oružja tipa 130mm M79.

(Foto: Analiza slučaja “Tuzlanska kapija” – Raspored artiljerijskih položaja topova 130 mm M46 i ciljeva u samom gradu Tuzla na karti Komande druge Ozrenske lake pješadijske brigade, od 29.04.1994. godine)

Za top 130 mm M46 i projektil 130 mm M79 u uvjetima potpunog poznavanja parametara atmosfere (temperatura, pritisak, vlažnost, brzina vjetra), mase projektila, istrošenosti cijevi topa itd., moguće je gađati ciljeve u zoni koja se nalazi u rasponu od ±380m (na dometu od 27.450m) u odnosu na tačku gađanja, a po pravcu, lijevo ili desno, od pravca gađanja 56m, otkriva nam analiza Zečevića, a temelji se na poznatim podacima o ovom oružju.

“Ovi podaci jasno pokazuje da nije moguće gađati pojedinačne ciljeve u urbanim dijelovima, a da pri tome ne nastupi kolateralna šteta po stanovništvo. Termin kolateralna šteta opisuje očekivana razaranja koja se mogu desiti na nevojnim ili neodobrenim vojnim ciljevima tokom djelovanja na očekivane vojne ciljeve i jasno pokazuje svjesnost vojnih komandanta da oružje u realnim borbenim uvjetima ima očekivane greške u pogađanju. Znalo se tačno šta se radilo kada je gađana Tuzla tog dana.“, napomenuo je Zečević.

Autor: Nedim KLIPO

(981)