“Umjeren, strateški pristup” koji zagovara Konaković i većina političara u Federaciji, protiv Milorada Dodika i Aleksandra Vučića nema ama baš nikakve šanse…
Piše: MAJA RADEVIĆ
“Nažalost, ja bih volio da je neki centralni sistem Bosne i Hercegovine moćan da se pošalje jedna brigada policije, žandarmerije da ga dovede večeras. U dejtonski organizovanoj BiH sa MUP-om RS, sa 8000 naoružanih ljudi koje je Dodik spreman gurnuti u konflikt, zaista podržavam ovakav umjeren ili strateški pristup naših institucija koje polako stežu obruč oko Dodika. Nisu srljali i nisu mu dali argumente za konflikt koji on priželjkuje.”
Ovo je prije par dana izjavio ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković u intervjuu za TV USK, odgovarajući na pitanje koje se ovih dana mota po glavama svih građana Bosne i Hercegovine, uključujući i samog secesionistu Milorada Dodika – ako je Tužilaštvo BiH 12. marta izdalo nalog za privođenje Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, a jeste, zašto onda pomenuti trojac još nije uhapšen?
NEMOĆ DRŽAVNIH INSTITUCIJA
Iz Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA) koja je dobila zahtjev od Sudske policije Suda BiH za asistenciju pri privođenju Dodika, Viškovića i Stevandića, čuli smo obrazloženje da je izvršena bezbjednosna procjena i da se radi “o visokorizičnom postupku”, te su stoga evidentno odlučili da neće ni pokušati da ih privedu. Zatim je Sud Bosne i Hercegovine onima koji još nisu ni privedeni odredio jednomjesečni pritvor, pa se sada čeka objavljivanje potjernica i priziva asistencija snaga EUFOR-a i NATO-a kako bi Dodik i ostali mogli biti privedeni bez sigurnosnog rizika. U međuvremenu, Milorad Dodik izlazi pred TV kamere i prkosno poručuje: “evo me, tu sam, uhapsite me?!”, dok istovremeno i dalje neometano provodi proces otcjepljenja Republike Srpske započet usvajanjem zakona u Narodnoj skupštini RS kojima se zabranjuje rad državnih pravosudnih i istražnih institucija u tom entitetu. Dok naše institucije, kako tvrdi ministar Konaković, “polako stežu obruč oko Dodika”, predsjednik RS već je vrijedno sastavio i novi Ustav kojim se, pored ostalog, predviđa pravo na samoopredjeljenje, udruživanje sa drugim državama, vraća entitetska vojska i ukida Vijeće naroda RS. Stigao je i proslaviti rođendan u veselom ambijentu u jednom ugostiteljskom objektu, a već naredne sedmice bi navodno trebao otputovati u Moskvu kod svog saveznika Vladimira Putina po nove instrukcije kako dalje djelovati na razgradnji države BiH.
I dok se u Sarajevu saburli čeka da “država djeluje” protiv raspomamljenog Dodika, na ulicama Beograda sinoć se okupilo više od 300.000 građana predvođenih studentskim pokretom koji je spontano nastao prije četiri mjeseca, nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu u kojem je poginulo 15 ljudi. Sinoćnji skup bio je najveći do sada. Iz Beograda su u svijet poslane veličanstvene slike stotina hiljada ljudi koji traže ne samo odgovornost vlasti za tragediju u Novom Sadu, već žele, kako kažu, “novu” Srbiju, drugačiju, pravedniju i bolju od ove kojom već godinama suvereno vladaju Aleksandar Vučić i njegova klika. Iako su mnogi strahovali od mogućeg nasilja i sukoba demonstranata i policije, ako izuzmemo incident sa navodnom upotrebom zvučnog topa koju vlasti odlučno negiraju, jučer je sve proteklo u najboljem redu, što je gotovo nevjerovatno za skup ovakvih razmjera. Za to su se pobrinuli upravo studenti koji su danima naglašavali da se nikakvo nasilje neće tolerisati i da će se i na najmanji nagovještaj eventualnih provokacija od “institucija vlasti” odmah razići i prekinuti skup.
Sve je, dakle, prošlo mirno i dostojanstveno, građani su se nakon nekoliko sati protesta razišli svojim kućama, a Aleksandar Vučić i dalje je na vlasti. Pitanje koje je ostalo da visi negdje u zraku zajedno sa fascinantnim prizorima iz vazduha koje su sinoć snimili dronovi iznad Beograda je samo jedno: a šta ćemo sad?!
RUŠENJE DIKTATURE „MIRNIM PUTEM“
Srbijanski studenti u blokadi složno tvrde da žele promjenu politike, a istovremeno od politike bježe kao đavo od krsta. Tamošnju opoziciju učinili su gotovo nevidljivom i faktički preuzeli njenu ulogu, a opozicionim političarima ne dozvoljavaju ni da im se približe. Hoće da sruše Vučića i njegovu vlast, ali još uvijek nisu spremni da zatraže izbore koje Vučić samouvjereno priziva, ubijeđen da i dalje ima podršku većine građana Srbije. Čak i kada bi nekim čudom predsjednik Srbije već danas sam odstupio sa vlasti, ko će ga naslijediti? U višemjesečnim protestima u Srbiji, bez obzira na njihovu ustrajnost i masovnost, još uvijek se nije izdvojila niti jedna ličnost koja bi eventualno mogla postati centralna politička figura te priželjkivane „nove Srbije“, osoba ili grupa ljudi koja će sa jasno artikulisanim političkim ciljevima moći da krene u konačni obračun sa režimom Aleksandra Vučića i njegovih pristalica.
Slično pristupu većine sarajevskih političara koji strpljivo čekaju da institucije (koje, tačno?) konačno zaustave Milorada Dodika u već dobrano započetoj secesiji entiteta RS, studenti u Srbiji nadaju se da će Vučića iscrpiti upornim protestima i natjerati ga da preda vlast u ruke naroda, a onda će se već valjda nešto iskristalisati i smisliti spontano, baš kao što je i rođen njihov pokret koji je okupio najveći broj ljudi još od vremena rušenja Miloševićevog režima. No, mogu li se dvojica diktatora i autokrata, kakvi suštinski jesu Dodik i Vučić, eliminisati sa političke scene metodom „strpljen-spašen“, mirnimm nenasilnim protestima i hapšenjima onih koji su prekršili zakon bez „sigurnosnih rizika“?
Nažalost, u istoriji je malo takvih primjera i prema onome što smo do sada vidjeli, kada je riječ o Miloradu Dodiku i njegovom antiustavnom djelovanju, strateški pristup institucija o kojem govori ministar Konaković čini se prilično besmislenim. Ono čemu svjedočimo posljednjih dana u BiH valjda je jedinstven primjer u svijetu da se nekome ko još nije ni uhapšen odredi pritvor, dok taj neko istovremeno slobodno politički djeluje, svakodnevno drži press konferencije i daje intervjue, putuje i slavi rođendane i ne pokazuje ama baš nikakvu namjeru da se skriva od onih koji bi trebali izvršiti nalog državnog Tužilaštva. S druge strane, onaj protiv kojeg je sinoć u Beogradu stajalo 300.000 ljudi jutros nam je zadovoljno poručio da je osvanuo “dobar dan za Srbiju i veliki dan za Republiku Srpsku”. Za njih dvojicu sigurno jeste. Jer i jedan i drugi su i dalje tu i suvereno vladaju našim životima i sudbinama.
“Umjeren, strateški pristup” koji zagovara Konaković i većina političara u Federaciji, protiv Milorada Dodika i Aleksandra Vučića nema ama baš nikakve šanse. Da li će se takvim pristupom izbjeći potencijalno nasilje i oružani konflikt – sigurno da hoće. Ali to će paralelno omogućiti vladaru Srbije i njegovom štićeniku iz Republike Srpske da “umjereno i strateški” nastave provoditi svoje političke ciljeve, potpuno svjesni nemoći onih koji ih u tome nastoje spriječiti.
(SB)
(327)
Related posts:
Esencijalne namirnice Fadila Novalića: Šest kilograma janjetine za ministre, a hobotnica za delegaciju MMF-a
Dramatična svjedočanstva bh. novinara, neki od njih su napustili zemlju zbog prijetnji…
Zašto Hrvati žive u laži? Umjesto da opušteno uživaju u srpskim cajkama i sebi pošteno priznaju da su Srbi?!
Ričarda Holbruka za počasnog građanina Banjaluke: Spriječio je da se Armija BiH i Hrvatska vojska približe 1995. godine
KOBNA JE BILA RUSKA VEZA: “Vasilij Nebenzij, ambasador Rusije pri UN-u, učinio je vrlo lošu uslugu Miloradu Dodiku, a i Draganu Čoviću…”
UGLEDNI HRVATSKI NOVINAR ANTE TOMIĆ: “Zašto nije uspio Daytonski sporazum? Pročitajte ‘Smrt Smail-age Čengića’ i shvatit ćete”
BOMBA IZ REPUBLIKE SRPSKE: “Dodik prije mjesec dana u tajnosti išao u Moskvu, a kako se tamo proveo, posebna je priča…”
PROFESOR IVO GOLDSTEIN: “Dio problema koje danas imamo proizlazi iz toga što gradimo društvo na temeljima ideja Stepinca i Tuđmana”
Kapitulacija Ukrajine u roku 24 sata? Nuklearno oružje neće biti potrebno…
OD NENADA NEŠIĆA DO OBRENA PETROVIĆA: Dodik optužuje protivnike za kriminal sve dok ih ne “integriše”, nakon toga su “ugroženi Srbi”, a ne kriminalci!
