Može li sadašnji vojni sukob eskalirati do točke na kojoj bi Putin mogao narediti korištenje nuklearnog oružja? Malo vjerojatno…
Piše: Ivan Fischer
Može li sadašnji sukob između Ukrajine i Rusije eskalirati do točke na kojoj bi ruski predsjednik Vladimir Putin mogao narediti korištenje nuklearnog oružja? Zasad se to doima malo vjerojatnim, no Putin je proteklih dana pokazao kako se na njega više ne može računati kao na racionalnog sudionika, što mu daje dodatnu snagu u nuklearnoj pat-poziciji sa Zapadom.
Jasna prijetnja
Putin je neizravno – ali vrlo jasno – uputio prijetnju nuklearnim ratom svima koji se misle uplesti u vojni sukob Ukrajine i Rusije, još u četvrtak ujutro u svojem govoru u kojem je najavio “specijalnu vojnu operaciju”. U istom je govoru naglasio kako je Rusija, iako je izgubila znatan dio svojih vojnih sposobnosti nakon raspada SSSR-a, “i dalje jedna od najmoćnijih nuklearnih sila”.
Putin je naglasio i da Rusija posjeduje prednost glede nekoliko najnaprednijih oružja, i najvjerojatnije nije lagao. Rusija je modernizirala veći dio svojeg nuklearnog arsenala od preko 6000 bojevih glava, a redovito je provodila i vježbe svojih nuklearnih postrojbi.
Svjestan opasnosti od eskalacije do nuklearne razine, a i dijelom pod pritiscima američke unutarnje politike, američki predsjednik Joe Biden jasno je davao do znanja kako neće slati američke snage u Ukrajinu, a tom su se stavu pridružili i svi drugi članovi NATO-a. Iako su time vjerojatno dali Putinu vjetar u leđa za vojnu intervenciju, većom su mjerom odagnali opasnost od izbijanja nuklearnog rata.
Bivši pripadnik SAS-a, britanskih specijalnih postrojbi, Davies je u četvrtak predložio pružanje zračne podrške Ukrajini ako ona to zatraži – čuvanje zračnog prostora od neprijateljskih uleta, što bi teoretski moglo biti legalno i izrazito bi pomoglo Ukrajini. No, uz nepredvidivog Putina na čelu ruske vojske, prijetnja eskalacijom prevelika je čak i za takvu, ograničenu vrstu vojne pomoći.
Američki predsjednici nigdje ne putuju bez takozvane “nuklearne lopte”, aktovke s aktualnim lozinkama za lansiranje nuklearnog naoružanja. Ruska verzija te aktovke naziva se Čeget, te je povezana s posebnim komunikacijskim sustavom nazvanim Kavkaz. Iako se o ruskom sustavu za aktivaciju i lansiranje nuklearnog udara zna puno manje nego o američkom, novinar Washington Posta David Hoffman otkrio je 2009. godine u svojoj knjizi “Mrtva ruka” neke detalje o ruskom sustavu “Perimetar”, pokrenutom 1985., čija je svrha lansirati projektile u znak odmazde, čak i u slučaju da poginu ruski predsjednik i cijeli zapovjedni stožer ruskih vojnih snaga.
Ako sustav, jednom kada se postavi u stanje pripravnosti, izgubi kontakt s predsjednikom i čelnim ljudima vojnih snaga, automatski prebacuje autorizaciju na individualne zapovjednike svih preživjelih elemenata nuklearnog naoružanja.
Na pitanje bi li netko od ljudi u Putinovom zapovjednom lancu mogao odbiti poslušati naredbu o lansiranju projektila na Zapad, nitko izvan tog lanca nema siguran odgovor, pa čak niti oni u njemu.
Povijest Hladnog rata prepuna je primjera u kojima je potpuni nuklearni rat SAD-a i SSSR-a izbjegnut za dlaku – smirenošću ili oprezom samo jednog od brojnih ljudi u liniji zapovijedanja.
Kako je Jeljcin 1995. aktivirao stanje pripravnosti
Posljednji u nizu incidenata dogodio se čak nakon kraja Hladnog rata, 1995., kada je Boris Jeljcin postao prvi svjetski čelnik koji je aktivirao stanje pripravnosti na svojoj nuklearnoj lopti.
Ruski su radari uhvatili sumnjivu raketu, za koju su vjerovali da se radi o raketnom napadu, nakon čega su ruski raketni sustavi i nuklearne podmornice postavljene u stanje uzbune.
Kada se ispostavilo da se radi o norveškoj znanstvenoj raketi koja je odaslana kako bi istraživala polarnu svjetlost, te da nije dio šireg napada, Jeljcin je prekinuo uzbunu.
(Jutarnji.hr)
(26)