Sve zablude o islamu: Ovih 9 stvari nemaju veze sa Islamom

Da međutim islam kao religija nema neposredne veze sa ponašanjem onih koji tvrde da su najvjerniji sljedbenici proroka Muhameda, kao i da u vezi sa ovom konfesijom postoji veliki broj zabluda, pokušaćemo da otkrijemo u jednom kratkom tekstu u kojem ćemo se baviti samo najbitnijim tačkama ove materije.

9. Muslimani mrze Isusa Hristosa

Ovo jednostavno nije tačno. Mnogim ljudima zvuči nevjerovatno, ali sam Kur’an uči da je Isus jedan od najbitnijih božijih poslanika, posljednji prije proroka Muhameda. Muslimani takođe vjeruju u njegovo bezgrešno začeće, uče da je on odličan primjer vrlog čovjeka dobrog karaktera, a jedina razlika je u tome što smatraju da Hristos nije Bog (ključna razlika koja je temelj hrišćanstva i kamen spoticanja između dvije religije).

8. Djeca su lišena svih prava

Netačno. Islamski zakon daje djeci velika prava, između ostalog da budu valjano odgojena i obrazovana kako bi postala moralne i etičke odrasle individue. Djeca takođe moraju biti tretirana jednako, u smislu da među njima ne treba imati miljenike: kada im se daju novac ili pokloni, svi moraju dobiti isto, odnosno, u slučaju poklona, suštinski isto. Djeci je takođe dozvoljeno da uzimaju sami od roditelja ako oni odbiju da ih izdržavaju. Nije dozvoljeno udariti dijete u lice, niti ga udariti uopšte ničim što je veće od olovke.

7. Vjerska netolerancija

Velika većina ljudi smatra da je ubijanje nevjernika imperativ ponašanja muslimana. To nije istina, a islamski zakon čak strogo zabranjuje takvo ponašanje i nalaže da se druge vjere moraju poštovati i da im se moraju davati slobode. “Bog vam ne zabranjuje da budete dobri i pošteni prema inovjernicima koji se sa vama ne tuku zbog vjere ili vas istjeruju iz domova, jer Bog voli pravednike”, kaže Kur’an.

Naše iskustvo sa Turcima možda govori kontra toga, ali jedno je ono što nalaže vjera, a drugo je ponašanje njenih vjernika. Ni Hristos nikada nije rekao da one koji u njega ne vjeruju treba ubijati, pa su krstaši to svejedno radili u njegovo ime. Sa druge strane, čak je i Osmanska imperija bila prilično tolerantna, u prilog čega govori činjenica da su Srbi i dalje hrišćani; nijedna hrišćanska država nije tolerisala postojanje drugih vjerskih zajednica na svojoj teritoriji, izuzev Jevreja, a ni njih nije baš pretjerano mirisala i redovno ih je protjerivala.

6. Kur’an poziva sve muslimane na džihad protiv nevjernika

Džihad je arapska riječ koja znači “borba”, a misli se prevashodno na borbu sa samim sobom, zatim borbu riječima, borbu djelima i konačno borbu mačem. Ovo je gradacija važnosti džihada. Rečeno je da je Muhamed, nakon što se vratio iz nekog boja, rekao da su se vratili iz manjeg džihada (rata) i da im sada predstoji veći džihad (duševni). Ovo znači da je muslimanima bitniji džihad koji predstavlja borbu sa samim sobom, sa svojom prirodom, u cilju poboljšanja samoga sebe, nego onaj koji znači odlazak u bitku.

Takođe, nije istina da islam uči da čovjek postaje mučenik samo ako pogine u boju; svako ko umre, na bilo koji način, radeći za Boga, postaje mučenik u islamu. Čovjek koji umre tokom hodočašća u Meki, žena koja umre na porođaju, ili neko ko pogine u saobraćajnoj nesreći na putu ka džamiji… svi su mučenici.

5. Muhamed je bio pe*ofil

Najlakša zamka u koju možete da upadnete jeste da prošlost mjerite današnjim nazorima. Istina je, Muhamed se oženio devetogodišnjom djevojčicom, ali je to nekoliko vijekova kasnije uradio i srpski kralj Stefan Uroš II Milutin; poenta pominjanja našeg srednjevjekovnog monarha nije prozivanje već ukazivanje na činjenicu da pričamo o vremenu koje je stvari mjerilo mjerama drugačijim od naših. Ovakvih je primjera u tom vremenu i milenijumima prije njega bilo bezbroj. Sam islam uči da osoba postaje odgovorna za svoje postupke kada uđe u pubertet, a porodica te djevojčice je sama utvrdila da je ona ušla u pubertet. Tada Muhameda niko nije prozivao, i brak su svi podržali.

Takođe, bitno je naglasiti sljedeće: u islamu, nezakonito je nekoga (pa čak i djevojčicu) natjerati na brak ako on to ne želi. Sljedeći put kada budete čitali kako je neka djevojčica natjerana da se uda za dedu u Afganistanu sjetite se toga, i shvatite da su – po Kur’anu – oni uradili nešto što Bog ne odobrava.

4. Muslimani su brutalni varvari i ubice tokom rata

Ako muslimani u ratu i čine zvjerstva ne čine ih zato što to nalaže njihova vjera. Postoji deset pravila kojih se, ako žele da slijede put Alaha, svi vjernici moraju držati: ne čini izdajstvo, ne skreći sa pravog puta, ne skrnavi leševe, ne ubijaj djecu, ne ubijaj žene, ne ubijaj starce, ne nanosi štetu drveću i ne spaljuj ga, ne uništavaj zgrade, ne uništavaj stada neprijatelja osim ako moraš da se prehraniš, ako prolaziš pored onih koji su svoje živote posvetili monastičkoj službi ostavi ih na miru.

Poznato je da je Saladin tokom krstaških ratova ispoštovao poraženu hrišćansku vojsku tako što im je dao hranu, a kada je kralj Ričard obolio, Saladin mu je poslao voća i konja.

3. Žene nemaju nikakva prava

Upravo suprotno, žene imaju velika prava. Prizor žene zabrađene od glave do pete, žene kojoj se čini nepravda ili kojoj se ne dozvoljava da vozi automobil uobičajena je asocijacija sa islamom. Međutim, mnoge od ovih stvari nemaju veze sa islamom, osim ove prve koju smo naveli. Veliki broj muslimanskih zemalja koje imaju zakone koji obespravljuju žene zapravo to čine zbog svojih sopstvenih tradicija i kulture, a ne zato što tako nalaže Kur’an.

Preislamski Arapi su smatrali da je rođenje djevojčice sramota i često se dešavalo da se ženska odojčad ubija. Islam je tome stao na put, dao im je mnoga prava, a Muhamed je čak jednom navodno rekao da su žene dvojnici muškaraca. Ženi je dozvoljeno da odbije ili prihvati bilo kog udvarača, i ima pravo da zatraži razvod iz bilo kog razloga (najzanimljiviji je svakako onaj slučaj u kome muž ne obavlja svoju dužnost u postelji kako treba, odnosno, ako ne zadovoljava ženu). Ne postoji ništa u islamskom zakonu koji zabranjuje ženi da izađe iz kuće ili da vozi kola, ili koji nalaže da se nad njima vrši varvarsko obrezivanje vagine kako bi bila spriječena da uživa u seksu. Takođe, što se tiče obrazovanja, žena je dužna da bude u potrazi za znanjem i smatra se grešnom ako to odbije.

2. Islam se širio ognjem i mačem

Irski historičar De Lejsi O’Liri kaže: “Historija je vrlo jasna, legenda o fanatičnim muslimanima koji haraju svijetom i tjeraju ljude da se konvertuju sa mačem pod grlom jedan je od najapsurdnijih fantastičnih mitova koje historičari neprestano ponavljaju”. Izuzev krajnje izolovanih slučajeva, ne postoji nikakav dokaz da su muslimani u pokorenim zemljama ikada organizovano vršili nasilno preobraćivanje ljudi; šta više, islam strogo zabranjuje da se bilo ko primorava da prihvati vjeru Muhamedovu: svaki pojedinac je to morao sam da odluči, svojom slobodnom voljom.

Naravno, pritisci su uvijek postojali jer takva je priroda čovjeka; nije takva priroda islama. Uzmimo naš primjer, koji može da se posmatra i kao univerzalan: ljudi su prelazili u islam da bi stekli bolje uslove života, napredovanje u karijeri, da bi dobili beneficije, da bi postali povlašteni, da bi izbjegli plaćanje harača… A mnogi i zato što su povjerovali u Kur’an. Mongoli koji su pokorili dijelove islamske imperije u srednjoj i zapadnoj Aziji, umjesto da nametnu svoju vjeru, prihvatili su islam kao svoj.

1. Svi pravi muslimani su teroristi

Ovo je vjerovatno najveća zabluda koja postoji u današnjem vremenu, a tiče se islama. Sama riječ “islam” znači “mir”, a postoji i u prošlosti je postojao ogroman broj ljudi – šta više, ogromna većina – koja je dosljedno slijedila put islama, a da nikada nikoga nije ubila niti je pozvala na bilo čije ubistvo. Uostalom, to ste već i sami mogli da zaključite iz prethodnih osam tačaka ovog teksta.

Postoji mnogo stihova Kur’ana koji govore u prilog toga. Jedan od njih glasi: “Borite se na putu Alaha protiv onih koji se bore protiv vas ali nemojte ići izvan zakona jer Bog ne voli one koji to rade“. Ovo u suštini znači, borite se samo u samoodbrani, i čak i tada nemojte ići dalje od toga. Takođe, Kur’an kaže, “ako oni traže mir, i vi tražite mir”; drugim riječima, ne napadajte ljude iz čista mira, ne ubijajte nevine, prihvatite pruženu ruku.

Izvor: freshpress

(580)