Švedska je popustila pred naletom populističke, nacionalističke i radikalne desnice…
A, oni se zovu jednostavno: Švedski demokrati. Iako je temeljno pitanje u kojoj im je mjeri demokracija kao ideja prihvatljiva, barem dok se konačno ne dokopaju vlasti. Dovoljno je pogledati na trendove u Italiji: potpredsjednik vlade i ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini, lider radikalno desne Lige, ne prihvaća zakone svoje zemlje.
Švedski demokrati su druga stranka po snazi u zemlji, u tri izborna kruga su od 5 posto došli na gotovo 20. Dakle, situacija poput one u Nizozemskoj, samo tamo je uobičajena velika koalicija skupila dovoljno ruku za većinu. U Švedskoj ju nema niti lijevi niti desni blok. Trebat će puno spremnosti na dogovor i kompromis da uspostave stabilnu vladu. Ni dosadašnja nije bila većinska, ali joj za vrat nije puhalo 20 posto tvrdih desničara. Odnosi snaga se dubinski promijenjeni i trebat će velike umješnosti u vođenju vlade.
Švedski rezultati pokazuju još jedan zabrinjavajući proces: i socijaldemokrati i umjerenjaci su se silno trudili, nudili rješenja, nove ideje, vlada je čak uvela vrlo oštre mjere useljavanja. Konačno, zemlji ekonomski ide jako dobro. Pa su desničari opet ojačali. Nakon Njemačke, Austrije, Slovenije i Italije može se samo zaključiti da je riječ o trendu na koji niti jedna etablirana opcija nema odgovora.
I očito ga je teško naći. Opći dojam straha i nesigurnosti, bilo kao posljedice financijske krize, ruske prijetnje, američkog protekcionizma, kineske ekspanzije bilo kao zbroj svega toga odvodi značajan dio biračkog tijela u ruke desničarima. Koji ne nude rješenja već samo fraze bez ikakvog sadržaja, ali njih taj dio pučanstva želi. I to im je dosta.
Nakon Švedske s još većom zabrinutošću treba očekivati izbore za Europski parlament. Jer, Viktor Orban kao predsjednik Europske komisije više nije samo puka fantazija Mattea Salvinija i Stevea Bannona, piše Jutarnji.
(338)