Piše: Mirsad Ćatić Čuperak, komandant Armije BiH i nosilac “Zlatnog ljiljana”
Zavičaj u Zaimu i Zaim u zavičaju su postojanje i potka čiste ljubavi.
Sudbina je njegovoj usnuloj želji dala slobodu da istraje u časnom naumu. Akademac, pa oficir JNA, odlučan i jasne vizije, britka uma sa dušom brižnog sina i ponosnog oca, plijenio je dobrotom i čašću.
Izgubljen u vrevi Berlina, te godine je liječeći ratne rane, držao svoje nejake sinove u naručju, pričao im o zavičaju i slobodi i osmišljavao proboj ka svom zavičaju, ka Drini i opkoljenom Goraždu.
I tako po ko zna koji put, osvanuli smo nad kartom Igmana, Treskavice i Jahorine ucrtavajući moguće pravce proboja ka opkoljenom Goraždu.
Zaim se vratio, a da nije ni otišao. Ja sam još na kratko ostao na liječenju. Nadahnut njegovim duhom i životnim elanom, ispunio sam obećanje.
Čim sam dobio protezu, oprostio sam se od mojih nedavno pristiglih dječaka iz opkoljenog Bihaća i tek rođene kćerke, pozdravio sa radnim kolegama iz Ambasade i vratio se u rat.
Stanje na frontu nije bilo optimistično. Najavljivani plan deblokade Sarajeva nije uspio, a NATO je ograničio zonu borbenih dejstava oko grada.
Stranci su kontrolirali izlaz preko Igmana i kretanje naših boraca. Kraj rata se nazirao, a borbe pojačavale.
Raspolućen između želje za borbenim pohodom ka zavičaju i sve više nametnutog političkog stava vrha SDA sa jedne strane i njemu bliskog Šefke Omerbašića, tadašnjeg imama zagrebačke džamije, sa druge strane,
Zaim je strepio od pomisli da će njegovo Goražde biti žrtva mogućih mirovnih potkusurivanja.
Surova Treskavica je bila osnova za Zaimov plan proboja ka njegovom Goraždu. Svakodnevna borbena izviđanja i pripreme jedinica za proboj dostigle su kulminaciju.
Zaim je treperio u nadi da vidi svoju majku i zavičaj. Svi njegovi saborci su bili on.
Taj dan su svi odlučno krenuli u zadnju bitku. Komandant Zaim je naredio juriš. Sve se prelomilo u nijemi muk i rat je stao.
Spokoj i savršena praznina su zagospodarile njegovom dobrom dušom a on, Zaim komandant, i dalje ide ka svom zavičaju i bdije nad svojim pokoljenjima.
Njegovi sinovi, hrabri saborci, prijatelji i svi dobri ljudi ga uvijek vide kao svjetlost. Takvi su samo „dobri“ iz zavičajne kolijevke ljubavi. Besmrtni.
(Raport/DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/ mr)
(1090)
Related posts:
IN MEMORIAM: Suada Dilberović – Olga Sučić (1992-2016)
Bošnjačka djeca će učiti da im je dedo nastradao u Trnopolju od promaje ili u Omarskoj od alergije na gluten
Za Jugoslaviju sa Sarajevom glavnim gradom: Zeznuli smo se, nešto mora da se mijenja…
Ako Dodik kaže da je ezan ‘arlaukanje’, podaniku je dovoljno i govno pred džamijom da se potvrdi u Vođinim očima
ŠOKANTNA ŽIVOTNA PRIČA ALENA IZ GORAŽDA: “Nikada nisam majku optužio nizašta. Pravi zločinac je moj otac, s*lovatelj. On je za mene ratni zločinac i mora…“
Ričarda Holbruka za počasnog građanina Banjaluke: Spriječio je da se Armija BiH i Hrvatska vojska približe 1995. godine
Bakire, insanu boje korozije koja razgriza ovu zemlju! Da imate stida legli biste u Potočare i sami sebe zatrpali!
‘Hadžije su sebi podijelili rejone, djecu evakuišu avionima’: Gdje je zakazala antinacionalistička struja u BiH?
MILOŠEVIĆEV “ODMRZNUTI” INTERVJU NAKON 20 GODINA: “Holbrooke je dao ime Republici Srpskoj, Alija nije imao gdje nakon što smo se Tuđman i ja dogovorili”
Mučila me Hanka Paldum: U njen tajni štab, u blizini Sarajevske pivare, odvodili su me još u predvečerje rata…
