Gosti večerašnjeg izdanja Raportove emisije Politbiro uživo su direktor Istraživačko dokumentacionog centra Mirsad Tokača te Dragan Mioković, penzionisani pripadnik MUP-a BiH.
Njih dvojica komentirali su nedavno objavljeni izvještaj o stradanju Srba u Sarajevu čije je sastavljanje od takozvanih eksperata tražila Vlada RS.
U izvještaju, koji ima 1250 stranica, se navode razne, blago rečeno, neistine te izmišljotine o opsadi Sarajeva, ali se i falisficira historija od perioda Osmanskog carstva pa dao agresije na BiH.
Tokača je kazao kako se izvještaj uopće ne osvrće na ono što mu je ustvari bio cilj.
“Ovdje je cilj nastavak mitomanije i širenja islamofobije i on, ovaj izvještaj, je samo kontraproduktivan za sprski narod”, rekao je Tokača.
“Oni se bave Otomanskim periodom, a preskaču Srednji vijek, pa se bave Austrougarskom, Prvim i Drugim svjetskim ratom, a tu preskaču govoriti o četničkim zločinima, koje nazivaju antifašistima”, navodi on.
Govoreći o brojakama stradalih Srba u Sarajevu Tokača ističe kako se taj broj konstatno smanjuje.
“Prvo su govorili o 10.000 ubijenih, pa 9.000, pa 7.000 pa su sad došli na oko 3.000 ubijenih”, ističe on.
Ističe kako su imena stradalih koja se spominju u izvještaju uglavnom tačna.
“Ja sam vršio statističku analizu i pronašao sam ih u svojoj bazi”.
“Međutim, u Sarajevu je na razne načine poginulo 1200 civila Srba u deset bivših sarajevskih općina. Oni u izvještaju ne govore o prpadnicam Armije BiH i MUP BiH, koji su bili Srbi, a poginulo ih je 235. U ovom izvještaju nemate ni riječi o poginulim Srbima koji su bili pripadnici Vojske RS i JNA. Ukupno je poginulo građana Sarajeva srpske naciponalnosti 3.698. Dakle i onih koji su učestvovali u opsadi vlastitog grada”, naveo je Tokača.
On je kazao kako se mora precizno reći gdje je, ko i kako poginuo da bi nešto bilo kredibilno.
Mioković je potom objasnio kako se vršio uviđaj u Sarajevu nakon nekog masakra.
“Kada bi usred dijelovanja VRS došlo do posljedica sa smrtnih ishodom na području Sarajeva Operativni centar CSB-a bi iz područnih stanica dobivao taj podatak. Nakon toga na lice mjesta izlazi uviđajna ekipa. Ekipa koja je izlazila na lice mjesta, nezavisno o kakvom događaju se radi, je samom uviđaju pristupala multidisciplinarno. Na licu mjesta su bili i kolege kriminalističari, balističari… istražni sudija. Svi su radili svoj dio posla. Svi ti podaci po linijama rada, sve što bi bilo koji kolega prikupio je dolazilo na moj stol. Ja sam bio dužan to u svom službenom izvještaju da zaokružim i nakon toga to je išlo nadležnom istražnom sudiji na daljni postupak. Mimo ovog odjeljenja kojem sam ja pripadao, unutar CSB-a bilo je još jedno posebno odjeljenje koje je na osnovu ovih podataka sa uviđaja obavljalo detaljne razgovore sa svjedocima samog događaja, sa preživjelim, ranjenim žrtvama i očevidcima. Tako da je, ja to odgovorno tvrdim, 99 posto događaja, da ne kažem 100 posto, ranjavanja Sarajlija sa smrtnim ishodom od strane VRS zadokumentovano”, naveo je Mioković.
On je istakao da je na osnovu te dokumentacije u Haagu presuđeno svima kojima se sudilo za opsadu Sarajeva i dobili su ili doživotnu robiju ili 27 godina.
Tokača je dodao da indikativno da izvještaj ne tretira niti spominje ijednu žrtvu granata ili snajpera.
U izvještaju se spominju i navodi logori koji su bili u Sarajevu. U tom kontekstu se spominje stadion Koševo.
“Kažu da je u Sarajevu bilo i 210 logora i jedan koncetracioni logor je navodni bio stadion Koševo. Oni su u izvještaju ponudili mapu i ja nađem da nude izjavu čovjeka koji uopće ne govori o tome. Govori o nekim desetim stvarima. Ta izjava nije potpisana. Sve je to jedan amaterizam, konstrukcija”, naveo je Tokača.
Mioković se nadovezao i kazao kako u Sarajevu nije bilo nikakvih logora te da se kao argumentacija koriste neka mjesta u Konjicu.
“Međutim bilo je lokacija na kojima su ljudi privođeni, mučeni i maltretirani i to Srbi. Moram istaći da su to ipak radili pripadnici paravojnih jedinica. Ja sam lično bio na tri takve lokacije i istraživao to i mi smo to argumentovano na stotine strana dokumentovali i predali tužilaštvima. U nekima slučajevima su ljudi za to presuđeni”, rekao je Mioković.
Tokača je istakao da se u izvještaju nigdje ne spominje JNA.
“Da bi se uspostavila opsada ili blokada grada potrebna je sofisticirani projekat. Je li neko misli da su seljaci sa Han Pijeska ili s Pala, koji su čuvali ovce i sjekli šumu, napravili tako sofisticiranu opsadu. Jer vi morate planirati broj tenkova, topova, minobacača, logistiku, broj ljudi koji vam je neophodan, oficirski kadar, liniju komandovanja. To je mogla samo jedna ozbiljna vojna struktura koja se zove Jugoslovenska narodna armija. A u izještaju tvrde kako smo mi izvrši agresiju na njih”, naveo je Tokača.
Mioković je potom istakao kako u izvještaju se žrtve spominju samo na 30 stranica.
“Zašto nisu potražili izjavu bivšeg pukovnika Vukadinovića. To je onaj što je na vezi s Mladićem, kada kaže ‘Tuci Velušiće, tamo nema puno srpskog življa’. A pukovnik kaže ‘Razumem’ i ispale ne znam koliko plotuna. Ja se prvo pitam kao profesionalni policajac, drugo kao čovjek srpske nacionalnosti u Sarajevu i treće, meni najbitnije, u to vrijeme članovi moje najbliže porodice žive i tada i sada na Velešićima. Ako je Dragan Mioković njihov, što pukovnika Vukodadinovića ne pitaju: ‘Pa pukovniče što ispali tih devet plotuna, nije bilo puno Srba, ali ih je bilo!’. O čemu mi pričamo ovdje? Na Sarajevo je prosječno dnevno padalo više od 300 granata”, rekao je Mioković.
Autor: Raport.ba
(28)