U Beogradu se povorka ponosa EuroPride trebala održati 17. septembra, no predsjednik Aleksadnar Vučić je u subotu rekao da će povorka biti ‘otkazana ili odgođena’. No zato su na ulice Beograda izašle hiljade koji se protive toj povorci, predvođene svećenicima Srpske pravoslavne crkve. Spasite našu djecu i porodicu – pisalo je na jednom od transparenata koji su nosili demonstranti u nedjelju.
Neki su mahali ruskim zastavama, u znak podrške Moskvi, tradicionalnom savezniku Srbije, dok vlada u Beogradu pokušava uspostaviti ravnotežu između pridruživanja Evropskoj uniji i održavanja odnosa s Rusijom i Kinom.
Demonstranti su nosili fotografije četničkog vođe Draže Mihailovića i ruskog predsjednika Vladimira Putina, pišu 24sata.hr.
Na protestu su bili i Putinovi ‘Noćni vukovi’. Noćni vukovi ili Motociklistički klub Noćni vukovi je ruski motociklistički klub koji je osnovan oko Moskve 1989. godine. Ima međunarodni status s najmanje 45 ogranaka diljem svijeta.
U januaru ove godine bili su u RS.
“Čemu takva panika? Pa mi putujemo po pravoslavnim zemljama i obilazimo kulturne znamenitosti, upoznajemo ljude. Ne vidim zašto je to problem”, rekao je jednom prilikom Jevgenij Strogov, jedan od članova ruske motorističke grupe ‘Noćni vukovi’ koju su televizijske ekipe snimile tokom boravka u RS. Njihov dolazak u BiH ministar sigurnosti proglasio je velikom prijetnjom, a čak se oglasila i Ambasada SAD i reklo da ‘takvi posjeti negativno utječu na stabilnost zemlje’.
‘Noćni vukovi’ dobro su poznati širom svijeta.
O njima je, prije nekoliko godina dokumentarni film snimio i britanski ‘The Guardian’. Film Jacka Losha i Sebastiana Rabasa govori o najmoćnijoj paravojsci u Rusiji – o bajkerskoj skupini koju simpatizira i sam predsjednik Vladimir Putin, a odigrali su i važnu ulogu u ratu u Ukrajini i aneksiji Krima.
Filmaši su proveli sedmicu u kampu ‘Noćnih vukova’ u njihovoj bazi u Luhansku. Grad je bio administrativno središte istoimene oblasti na krajnjem istoku Ukrajine, na granici s Rusijom. Nakon 2014. godine, kad su Rusi aneksirali poluotok Krim, proukrajinska vlast morala je napustiti i Lugansk i preseliti nešto sjevernije u Sjeverodonjeck.
Lugansk je došao pod upravu ukrajinskih Rusa i koji su ga proglasili Narodnom Republikom Lugansk. Upravo na ovom politički trusnom terenu ‘Noćni vukovi’ izgradili su svoju bazu, gdje je i snimljen dokumentarac.
“Bilo je to jedno od mojih najluđih iskustava u životu. Kombinacija patriotizma, pro-Putinizma i ortodoksnog kršćanstva, s postindustrijskom vrstom estetike Mad Maxa. Velika hrđava željezna vrata na ulazu, ispaljene tenkovske granate kojima su ukrasili interijer baraka i uništeni tenkovi dovučeni s ratišta”, opisao je što ga se najviše dojmilo nakon ulaska u kamp.
Kako kaže Losh, ‘Noćni vukovi’ prošli su nevjerovatnu ideološku transformaciju otkako su osnovani 80-ih godina prošlog stoljeća. Izvorno, nastali su u vrijeme Gorbačovljeve ere kao buntovnička anti-sovjetska subkulturna grupa inspirirana američkom rock glazbom i bajkerskom kulturom.
Iako su odjeća i muzika koju slušaju, ostale iste, ideologija je mutirala i od antisovjetske faze, u posljednjih su se dvadesetak godina transformirali u ruske ultranacionaliste. Moderni Noćni vukovi danas su ponosni Putinovi fanovi i državotvorni Rusi. I sam Putin čest je gost na njihovim bajkerskim paradama i relijima. Ruski opozicijski aktivisti tvrde da ih on i obilato novčano potpomaže.
Losh se uvjerio da su mnogi članovi itekako svjesni promjena kroz koje je prošlo njihovo ‘pleme’:
“Počeli su kao klub motociklista koji su slušali zapadnjačku glazbu, da bi danas postali dio Putinovog showa i njegovi najvjerniji misionari. Njihova ekspanzija u istočnu Ukrajinu zapravo je, kako kažu, samo još jedan posao koji moraju obaviti za svoju domovinu. Članovi ‘Noćnih vukova’ važan su vojni faktor u ratu u Ukrajini, a mi smo ih snimili kako prolaze vojnu obuku u bazi.
Mnogi bajkeri koje smo tamo zatekli već imaju iskustva s borbama na prvoj liniji. Dosta njih je u tim bitkama i poginulo. Ali isto tako mnogi od njih su ubijali pripadnike ukrajinske vojske. Prisjećaju se Sovjetskog saveza s velikom nostalgijom i raspad tadašnjih brojnih država objedinjenih u SSSR smatraju velikim gubitkom iako je to bilo vrijeme velike neimaštine”, kaže reditelj filma.
Sve je i počelo, s tzv. perestrojkom – novom ekonomskom politikom koju je 1987. uveo tadašnji predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov. Zatvoreno tržište dirigirano socijalističkom državnom ekonomijom on je preko noći otvorio Zapadu i stranim ulagačima, što je tri godine kasnije dovelo do totalne ekonomske krize i u konačnici raspada Sovjetskog Saveza.
Naglo raslojavanje na malobrojne bogataše s jedne strane i brigade siromašnih i nezaposlenih s druge strane, u kombinaciji s trgovinama prepunim zapadnjačke robe široke potrošnje, o kojoj su do tad mogli samo sanjati, stvorilo je novi sustav vrijednosti koji se temeljio na imovinskom statusu.
To je najviše deprimiralo najosjetljiviju populaciju – tinejdžere koji su, ako im već roditelji nisu mogli priuštiti, pribjegli kriminalu ne bi li se domogli statusnih simbola – novih američkih tenisica, traperica, spidfajerica… A da bi si to pribavili bili su spremni i ubiti.
Ni oni stariji, koji su se u to vrijeme obogatili, nisu ostali imuni na sve jači utjecaj američke kulture ali su, shodno dubini džepa, posegnuli za mnogo većim ‘igračkama’ kao što su motori. Kad se početkom 90-ih u Moskvi stvorila kritična masa imućnih vlasnika skupocjenih ‘Harley Davidsona’, osnovali su prvi bajkerski klub. Idejni začetnik bio je ugledni moskovski stomatolog ukrajinskog porijekla Alexandar Zaldostanov.
Bajkeri su mu nadjenuli nadimak ‘Hirurg’, a u to vrijeme članovi kluba bili su uglavnom pripadnici dobrostojećeg i obrazovanog srednjeg građanskog sloja, koji su u slobodno vrijeme vozili motore i slušali rock. Nazvali su se ‘Noćni vukovi’, ali početkom ovog tisućljeća u klub se učlanilo na tisuće novih bajkera iz cijele Ruske Federacije i okolnih zemalja, bivših članica SSSR-a, od kojih su mnogi bogatstvo stekli sumnjivim poslovima.
Tako se u ‚Noćne vukove‘ uključilo i mnogo umirovljenih specijalaca, pa je Hirurg shvatio da je preko noći postao čelna osoba najmoćnije neformalne motorizirane brigade u Rusiji.
U međuvremenu ‚Noćni vukovi‘ iz svog su hobija stvorili unosan biznis koji im je donio milijunsku zaradu. Osim od članarine, novac su počeli zgrtati proizvodnjom i prodajom motorističke odjeće – kožnatih čizama, hlača i jakni s klupskim amblemom – vukom u plamenu. Vizuelni identitet upotpunili su i obaveznim crnim jeansom, dugom kosom, debelim lancima i naravno, tetovažama, po ugledu na američke ‘Hell's Angelse’, a onda su 1995. okupili i desetak strojarskih inženjera koji su počeli popravljati, a zatim i sami konstruirati motore.
Danas je u klub učlanjeno oko 5.000 bajkera, a počasni član im je i ruski predsjednik Vladimir Putin, lični Hirurgov prijatelj. Koliko su njih dvojica bliski najbolje govore dvije anegdote. Zbog lošeg glasa na koji su dospjeli ‘Noćni vukovi’, finska policija sastavila je listu najopasnijih članova ovog bajkerskog kluba i zabranila im ulazak u zemlju, a na popisu se našlo i ime Vladimira Putina.
Kad su to objavili mediji, finske vlasti duboko su se ispričale Putinu rekavši da je riječ o velikoj grešci. U julu 2012. godine tadašnji ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič četiri je sata čekao na sastanak s Putinom dok se ovaj vozikao na motoru sa svojim prijateljima iz ‘Noćnih vukova’. Oni se već odavno ni ne trude prikriti imidž najopasnije motorizirane skupine koja je usko povezana s ruskim političkim vrhom.
Prvotnu oznaku MC – motor-club promijenili su u MG – motor-gang. Stoga i ne čudi što je s početkom krize u Ukrajini Hirurg među prvima iz Moskve sletio u Simferopolj, glavni grad Autonomne republike Krim, na poziv tamošnjeg ogranka ‘Noćnih vukova’. Obećao im je humanitarnu ali i oružanu pomoć, ukoliko bude bila potrebna, a ukrajinski Rusi su znali da se Hirurg nimalo ne šali.
Svi još pamte događaj iz Zelenograda nedaleko Moskve gdje djeluje još jedan motoristički klub ‘Tri Dorogi’ – ‘Tri ceste’. I oni su nekoć bili ‘Noćni vukovi’, a onda su se odcijepili i postali ruska ispostava američkog bajkerskog kluba ‘Bandidos’.
Krajem oktobra 2012. godine 70-ak ‘Noćnih vukova’ odvezlo se do Zelenograda ravno pred garažu u kojoj se okupljaju ‘Tri Dorogi’. Prebili su trojicu koji se nisu uspjeli skloniti, ali je u međusobnom okršaju ubijen jedan ‘Noćni vuk’, a dvojica su ranjena. Bila je to udarna vijest u svim medijima, a Rusija je mjesecima strepila od mogućeg vala krvoprolića i osvetničkih pohoda bajkerskih klanova koje je ovaj događaj svrstao u dva suprotstavljena tabora. Yevgeny Vorobyov, predsjednik ‘Tri Dorogi’ tad je kratko poentirao:”Vukovi su previše upetljani u visoku politiku.”
I bio je u pravu, a to dokazuje i ovaj Loshov dokumentarac. ‚Noćni vukovi‘ ulične su borbe s rivalskim bajkerima zamijenili pravim ratovanjem. Otkako je počeo rat u Ukrajini upravo su Kirurgovi sljedbenici postali najbolje organizirana vojska koja je priskočila u pomoć sunarodnjacima na poluotoku Krimu i odmah se uključila u borbe za njegovo ponovno pripajanje Rusiji.
Negdje tačno prije tri godine, potkraj veljače 2014. godine, kad su krenule operacije za vraćanje ovog poluotoka Rusiji, Kirurg je viđen na letu za Krim. Dok je slijetao u Sevastopolj članovi ‚Noćnih vukova‘ zajedno s ruskom milicijom postavljali su barikade oko grada. Već početkom marta izveli su prvu organiziranu akciju. Predvođeni Hirurgom upali su u objekte ukrajinske mornarice i konfiscirali oružje, a pomagali su im ruski vojnici.
Rusija je i službeno izvršila aneksiju Krima 18. marta. Ako u tim trenucima još nije bilo jasno po čijoj naredbi Hirurg i njegova bratija izvode akcije i rade li to na svoju ruku, sve je postalo bjelodano nešto kasnije kad je odlikovan medaljom za oslobođenje Krima i Sevastopolja, kao i ordenom časti za doprinos domoljubnoj edukaciji ruske mladeži.
Nakon što su eskalirali sukobi na istoku Ukrajine, ‚Noćni vukovi‘ pridružili su se i tamošnjim proruskim milicijama a ovaj sukob već je do sad odnio oko 8.000 ljudskih života. Osim što dovoze humanitarnu pomoć iz Rusije, ‚Noćni vukovi‘ sudjeluju i u borbama protiv ukrajinske vojske.
Glavni akteri filma ‚Buntovnici s razlogom‘ i sami svjedoče o tome zašto su došli u kamp u Narodnu Republiku Luhansk. Vitalij ‘Tužitelj’ Kiškinov je njihov šef, a Sergej ‘Moskito’ Komarov je iskusni borac koji je prva iskustva stekao još u ruskim akcijama u Čečeniji. Tu je i Šamil Šakov, psiholog iz Sibira koji svoja stručna znanja dragovoljno primjenjuje na pripadnicima bajkerske vojske. Tu je i Denis Kuznetsov, tihi i zamišljeni Hirurgov zamjenik, koji j ostavio ženu i djecu u 800 km udaljenoj Moskvi da bi pomogao proruskim pobunjenicima. On je ukratko objasnio misiju ‘Noćnih vukova’:
“Raspad SSSR-a bio je velika pogreška. Bilo je to najmoćnije carstvo na svijetu, a palo je bez ispaljenog metka. Sve smo izgubili, a zauzvrat dobili traperice, žvakaće gume i McDonald's. Zapad nas je volio kad smo bili na dnu, a danas kad smo ponovno snažni i moćni, nitko nas ne voli”, mudruje u filmu Kuznetsov, zaboravljajući da su ‘Noćni vukovi’ i nastali 90-ih kao skupina ljubitelja američke rock-kulture.
“Devedesetih smo počeli kao motoristička grupa koja je pružala zaštitu rock-bendovima i reketarila, jurila noću moskovskim ulicama bježeći od policije”, prisjetio se Kuznjecov.
Prekretnica je bila pobuna protiv Gorbačovljeve politike u augustu 1991. koju su pokrenuli komunistički tvrdolinijaši. Ako su nekad i bili marginalna skupina, ‘Noćni vukovi’ to već odavno nisu. Putin ih je osnažio, prepoznavši u njima saveznike. Stvorio je od njih tzv. pomoćno sredstvo državnog aparata za borbu protiv potencijalnih unutrašnjih protivnika njegove politike.
Osim u Rusiji, ‘Noćni vukovi’ imaju i na hiljade članova i simpatizera u brojnim državama bivšeg Sovjetskog saveza, ali i bivšeg Istočnog bloka. Kad se u studenom 2013. u Beogradu održala parada srpskih oružanih snaga, najvažniji gost političkog vrha bio je ruski predsjednik Vladimir Putin.
Na aerodromu ga je, uz sve vojne i državne počasti, dočekao predsjednik Tomislav Nikolić, a tek kasnije se saznalo da je s Putinom u Beograd doputovao i vođa ‘Vukova’ Aleksandar Zaldostanov Hirurg. Samo nekoliko sati prije početka parade susreo se u Beogradu s ruskim veleposlanikom Aleksandrom Čepurinom koji se zajedničkim fotografijama pohvalio na Instagramu.
Strani dopisnici izvijestili su da je to samo znak da ‘Noćni vukovi’, osim u Bugarskoj, svoje sljedbenike i simpatizere imaju i u Srbiji, jer Hirurg ne putuje tamo gdje nije dobrodošao.
Poznato je i da vrlo rijetko komunicira sa stranim novinarima, a u jednom od njih objasnio je misiju ‘Noćnih vukova’: “Po prvi put netko je konačno pokazao otpor globalnom satanizmu i rastućem divljaštvu Zapadne Europe, američkoj demokraciji i slobodama homoseksualizma, konzumerističkom ludilu koje potire svaki oblik duhovnosti i uništava tradicionalne vrijednosti. Ne želim strane novinare jer oni nikad o meni neće napisati ništa dobro i uvijek ću u njihovim očima biti negativac. Putinov bandit. Ali Rusi tu bandu dočekuju s cvijećem“, rekao je.
Putin pak, bliske odnose s ‘Noćnim vukovima’ nimalo ne krije. Osim što milionima dolara sponzorira njihova okupljanja i relije, i sam u njima učestvuje. Odjeven u crnu kožnatu jaknu i s tamnim naočalama, upravlja Harley Davidsonom na tri kotača i uvijek s Hirurgom predvodi kolonu, pa su Vukovi već dobili nadimak ‘Putin's Angels’.
Iz godine u godinu ‘Noćni vukovi’ imaju sve više simpatizera, a na širenju svog utjecaja među mlađom populacijom sistemski rade. U aprilu 2016. organizirali su rally od Moskve do Berlina u znak sjećanja na pobjedu nad nacističkom Njemačkom, a u kolovozu prošle godine u Sevastopolju su istim povodom organizirali bajkerski festival. Danonoćno tulumarenje s brojnim rock-zvijezdama financirano iz Kremlja, bilo je pravi mamac za mlade Ruse.
“Nama se može svako pridružiti ako nije narkoman, peder i žena. Ovo je muški posao. Ovaj rat u Ukrajini pitanje je duhovnosti i borbe za pravoslavlje”, poručio im je Kuznjecov.
(Raport)
(317)