Marijana (22) se udaje u nedjelju, u Borči, ali sa sobom nosi veliku tajnu, koju njen suprug ne zna.
Njenu ispovijest prenosimo u cjelosti:
“Udajem se u nedjelju, u Borči, iako nisam iz tog kraja, a nije ni moj muž. Živimo u mjestu u blizini, nego nam je tu restoran bio najzgodniji. Udajem se, a ne znam šta da radim, da li da kažem mom budućem mužu da sam napravila veliku grešku, koja može da me košta svega…
Tačnije, prije četiri godine sam upoznala divnog čovjeka i zaljubila se u njega, ali pošto sam tad taman bila ušla u vezu s mojim sadašnjim momkom, nisam htjela da raskidam jer mi ništa nije nažao učinio. U tim danima on je bio nekako hladan ili sam ga upoređivala s tim divnim momkom, koji je bio jako topao i nježan, pa mi je odjednom moj momak delovao hladno.
Naša afera trajala je 11 mjeseci, a za sve to vrijeme nisam smjela nikome da kažem da sam ludo zaljubljena i istovremeno nesretna jer sam između dvije vatre.7
Ipak, poslije 11 mjeseci uspjela sam da se iz svega izvučem i nastavim svoju vezu sa momkom, a tog divnog Nemanju sam otjerala od sebe. Dugo poslije se vraćao i krivio me što nikad nisam smogla hrabrosti da napustim svoj dotadašnji život i tim riječima me remetio, ali ja to nisam mogla sebi da priuštim.
I kad sam mu rekla, prije dva mjeseca, da se udajem prvog vikenda u oktobru, jer mi se javio da pita kako sam, djelovalo je da je normalan, da je sve OK.
Pitao me da odemo na kafu. I otišla sam na kafu. Međutim, to nije bila kafa, to je bilo crveno vino, pa sam onda otišla da vidim novi stan koji je sredio za sebe. I tu je sve bilo normalno, ćaskali smo, a onda sam vidjela da mu je otvoren na kompu moj profil na Fejsbuku. Shvatila sam da stalno ima potrebu da prati šta radim.
I tako sam ga gledala, ne znam kako sam ga gledala ni zašto, ali u svakom slučaju smo te noći spavali, a ja sam stigla kući oko jedan ujutru. Moji roditelji nisu ništa posumnjali, a momku sam rekla da sam kod drugarice.
Ali kao nikad do sada ne mogu da prestanem da mislim na Nemanju, iako se on meni ne javlja od tada. Samo mi je rekao da će me zauvijek voljeti i da je sad spreman da me pusti.
Ali ja sad kao da nisam spremna njega da pustim. Ne mogu samo dan pred vjenčanje sve da otkažem, a bih najradije, jer nisam nikad osjetila ni sa kim bliskost kao s njim.
I ne znam šta da radim, ne znam šta je pametno. Bojim se da će moj momak, budući muž nešto primijetiti ako slažem, bojim se da kažem istinu, jer šta ako nisam u pravu, šta ako me samo vodi trenutna strast? Pomagajte”
Šta biste joj vi savjetovali?
Izvor: Novi.ba
(1929)