“Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazima isključivo su krivično gonjeni oni koji su se u zaštićenim enklava oduprijeli i pružili otpor zločinu i fašizmu, i koji su dali svoj doprinos u odbrani enklava.”
Udruženja civilnih žrtava iz nekada zaštićenih zona Ujedinjenih nacija – Srebrenice, Žepe, Goražda, Sarajeva, Bihaća i Tuzle – uputilo je pismo generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija Antoniu Guterresu.
Kako su naveli, pismo upućuju nakon protesta u Sarajevu 21. augusta koje su održali zbog progona branioca BiH, historijskog revizionizma i negiranja haškog naslijeđa.
Pismo je upućeno uime Fondacije “Istina za Goražde“, Udruženja žrtava i svjedoka genocida, Udruženja Pokret “Majke enklava Srebrenice i Žepe“, Udruženja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, Saveza udruženja logoraša Unsko-sanskog kantona “dr. Irfan Ljubijankić“, Udruženja ’25. maj Kapija grad Tuzla’, Udruženja civilnih žrtava rata Bosansko-podrinskog kantona, a prenosimo ga u cijelosti:
“Kao što znate, 16. aprila 1993. godine Rezolucijom 819 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, Srebrenica je proglašena je zaštićenom zonom Ujedinjenih nacija. Šestog maja 1993. godine Rezolucijom 824 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda zaštićenim zonama su proglašeni Sarajevo, Žepa, Goražde, Tuzla i Bihać. Obraćamo Vam se u ime žrtava zaštićenih zona Ujedinjenih nacija – Srebrenice, Goražda, Sarajeva, Žepe, Bihaća i Tuzle – prisiljeni na to zbog skandaloznih i nepravednih optužnica Tužilaštva Bosne i Hercegovine kojima se negira naslijeđe Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.
Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, u Bosni i Hercegovini ne postoji niti jedna optužnica za opsadu zaštićenih zona Ujedinjenih nacija. Stotine osoba iz zaštićenih enklava Ujedinjenih nacija je krivično gonjeno zbog navodnih ratnih zločina. Oni se optužuju i procesuiraju, dok se zločinci koji su nas držali u opsadama i svakodnevno ubijali u zaštićenim enklava slobodno kreću u Bosni i Hercegovini i regionu. Oni su zaštićeni u Srbiji, ali su zaštićeni i od Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine nikada nije procesuiralo niti jednog snajperistu koji je ubijao građane Sarajeva, kao ni one koji su svakodnevno ispaljivali na stotine granata po Sarajevu. Pogotovo nikad nije odgovarao ni jedan komandant srpske vojske koja je Sarajevo držala pod opsadom. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ignoriše naslijeđe Haškog tribunala u kome je upravo Sarajevo među najbolje dokumentovanim haškim predmetima. U Haagu su utvrđena sva imena komandanata, minobacačlija, snajperista koji su ubijali Sarajevo, ali tužioce Tužilaštva BiH to ne zanima. Kao što ih ne zanimaju ni opsade drugih zaštićenih enklava Ujedinjenih nacija.
Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma isključivo su krivično gonjeni oni koji su se u zaštićenim enklava oduprijeli i pružili otpor zločinu i fašizmu, i koji su dali svoj doprinos u odbrani enklava.
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija je rezolucijama 1503 i 1534 podržalo formiranje i rad Odjela za ratni zločin Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine. To je bio i osnovni uslov završetka rada Međunarodnog krivičnog suda u Hagu. Nažalost, danas Tužilaštvo i Sud BiH ponosno ističu da nisu procesuirali niti jednu osobu zbog opsade Sarajeva. S druge strane Tribunal u Hagu je presudio ključne pojedince, komandante Vojske Republike Srpske, za opsadu Sarajeva, na čelu s Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem.
Ponosno ističu da nisu procesuirali zločin nad više od 120 ubijene djece UN-ove zaštićene zone Goražde. Da nisu procesuirali najteže zločine opsade u enklavama Stebrenuca, Bihać, Žepa i Tuzla.
Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine izdali su ideju Ujedinjenih nacija o formiranju odjela za ratni zločin u BiH koji su trebali i morali preuzeti haško naslijeđe.
Podržavamo višedecenijske izvještaje predsjednika i glavnih tužilaca MKSJ/MICT-a upućene Vijeću Sigurnosti Ujedinjenih nacija u kojima su Ujedinjene nacije obavještavane o svim blokadama i opstrukcijama u BiH i regionu procesuiranja ratnih zločina, o negiranju haških presuda i glorifikaciji ratnih zločinaca. Ali, Ujedinjene nacije ostale su nijeme na sva ta upozorenja i pozive na intervenciju.
Mi sada od Vas očekujemo intervenciju.
Od Vas očekujemo i tražimo da se na posebnoj sjednici Glavne skupštine i Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija razmotre višedecenijski izvještaji MKSJ /MICT-a, kao i svih visokih predstavnika za Bosnu i Hercegovinu o opstrukcijama Srbije i Hrvatske u procesuiranju ratnih zločina i zaštiti ratnih zločinaca.
Očekujemo i tražimo od Vas da se razmotri rad Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine i politika optuženja koja je u potpunoj suprotnosti sa radom i naslijeđem MKSJ/MICT.
Očekujemo i tražimo od Vas da podržite zaključke sa naših protesta u Goraždu i Sarajevu, koje Vam šaljemo u prilogu.
Predstavnici žrtava zaštićenih enklava ujedinjenih nacija iz Sarajeva, Goražda, Žepe, Srebrenice, Tuzle i Bihaća traže i očekuju hitan sastanak sa Vama.
Upućujemo Vam poziv da hitno posjetite Bosnu i Hercegovinu i da se uvjerite u istinitost naših navoda u pismu.”
(SB)
(141)