Kriza koju je proizveo Milorad Dodik skupa sa partnerima u Bosni i Hercegovini ima više nivoa: jedan je pravni, drugi je sigurnosni, treći je politički. Iako još nije jasno kako će se razriješiti ovi problemi, Trojka bi mogla da plati političku cijenu.
Dodik i njegovi koalicioni partneri u entitetu RS su Bosnu i Hercegovinu uveli u krizu koja nije zabilježena još od pokušaja “hrvatske samouprave” koji je predvodio Ante Jelavić. U pravnom smislu kriza se ogleda u napadu na državne institucije i zakone i pokušaju da se entitetske pravne uredbe stave iznad državnih. U sigurnosnom smislu kriza se ogleda u zabrani djelovanja SIPA-e u RS-u, odbijanju Dodika da sarađuje sa Tužilaštvom BiH i pitanjima kako bi izgledalo njegovo privođenje, ali i veće zabrinutosti kod stanovništva.
Politički aspekti krize su vidljivi u problemima funkcionisanja Vijeća ministara, blokadi rada Doma naroda Bosne i Hercegovine i pokušajima da se iz vlasti na državnom nivou izbaci SNSD i partnerske stranke.
Do sada su stranke i pozicije i opozicije iz Federacije BiH slale poruke u kojima se pokušavaju smiriti tenzije među stanovništvom te pozivale na to da institucije urade svoj posao, što su sigurno dobre poruke, u pozadini su ostale moguće posljedice bez obzira na koji način se krize razriješe.
Naime, Trojka je nakon izbora 2022. godine ušla u vlast s SNSD-om pravdajući to potrebom da se omogući prohodnost zakona potrebnih na EU putu, i time što je SNSD zahvaljujući četvorici delegata iz RS-a u Domu naroda BiH imao potpunu kontrolu.
Do promjene je došlo nakon što je Sud Bosne i Hercegovine poništio odluke CIK-a o dodijeli četvrtog mandata SNSD-u, a zatim i nakon što je u ponovnom izvlačenju SNSD izgubio četvrtog delegata. Trojka je nakon što SNSD u Zastupničkom domu Parlamenta BiH nije podržao “evropske zakone”, proglasila kraj koalicije i ušla u proceduru smjenjivanja SNSD-ovih zvaničnika.
Ovaj proces u kojem se Trojka nadala da će dobiti podršku HDZ-a i skupa s opozicijom iz RS-a (SDS, PDP, Lista za pravdu i red) izbaciti SNSD iz vlasti je došao u svojevrsni zastoj zbog mogućnosti SNSD-a da blokira rad Doma naroda BiH nedolaskom na sjednice, ali i krize koja se razvila nakon prvostepene presude Miloradu Dodiku.
Trojka je ulaskom u okršaj protiv SNSD-a pokušala da pokaže političku snagu i odlučnost, ali potezi Dodika nakon presude su Trojku uveli u igru u kojoj može izaći ili kao apsolutni pobjednik ili gubitnik bez srednjeg puta. Rezultat te borbe će se sigurno vidjeti i na izborima 2026. godine.
Naime, Trojka kao skup stranaka koje vrše vlast na nivou države imaju i najveću odgovornost da zaštite državne institucije i osiguraju njihovo funkcionisanje. Ukoliko bi separatističke snage oličene u Miloradu Dodiku iz obračuna sa državom izašle kao pobjednici (a to znači opstanak Milorada Dodika na vlasti i neprovođenje odluka pravosudnih organa), to bi opozicija s razlogom koristila da iskoristi kao pokazatelj slabosti političkih stranaka Trojke.
Kao činjenica bi ostalo zapisano da je dok je Trojka bila dio vlasti došlo do kolapsa državnih institucija i to bi bilo zvono kojeg bi se bilo nemoguće riješiti.
Sa druge strane, ukoliko bi iz ove krize kao pobjednik izašle državne institucije (to bi značilo potpuno provođenje svih zakona Bosne i Hercegovine i procesi protiv odgovornih za napad na ustavno-pravni poredak), stranke Trojke bi bile u mogućnosti da taj rezultat predstave i kao pobjedu svojih politika što bi im sigurno donijelo određenu korist na izborima.
Za stranke Trojke bi jednako loše kao prva opcija bilo i to da stanje ostane u limbu statusa quo kakav trenutno postoji, jer bi to ponovno značilo da država u kojoj oni imaju vlast i time odgovornost nema snagu da se obračuna sa separatistima.
Lideri Trojke: Nikšić, Konaković i Forto (Foto: I. Š./Klix.ba)
(878)