Dodaje da se BiH ne može, kao neke druge zemlje, pohvaliti zlatnim primjerom kada je u pitanju javni nastup političara, jer njima nedostaje empatije, govora iz srca i uvjerenja u koja i sami vjeruju, kao i treninga javnog nastupa.
Sveukupna politička komunikacija u ovogodišnjoj predizbornoj kampanji odražava sve sivilo današnjice u našoj zemlji. Vizuelno nakaradno – sadržajno primitivno, sa podilaženjem najnižim ljudskim porivima i stereotipima. Mi kao društvo još nismo shvatili da građani i građanke imaju moć i da su izbori dio demokratskog uređenja u kojem imamo mnoga prava, ali i obaveze. Jedna od tih obaveza, kako je u razgovoru za “Slobodnu Bosnu” kazala Una Bejtović, ekspertica za odnose s javnošću i vlasnica PR agencije “Bejtović Communications”, je da aktivno učestvujemo u izbornom procesu i glasamo za one koji imaju najbolje programe, ideje, kapacitete.
“Međutim, budući da je nama sve gore te da iz izbornog ciklusa u izborni ciklus biramo nesposobnije i primitivnije, političari se ponašaju kao zvijezde i kao oni koji su iznad svih zakona. Svojim ponašanjem, zapravo, nas kao ljude ponižavaju i rugaju nam se. Tako i komuniciraju. Nema tu ni integriteta ni odgovornosti, a često ni dostojanstva”, kazala je Una Bejtović.
Primitivizam i nacionalizam na sceni
Ono po čemu ćemo pamtiti ovu političku kampanju je i velika količina primitivizma koja dugo nije viđena, a ono što je zabrinjavajuće jeste i jedna velika količina nacionalizma i pozivanja na ratne zasluge, što je 25 godina nakon Daytona degutantno.
“Umjesto da ljude ohrabre, daju nadu, ponude rješenja, čini mi se da su nas sve više sludili. Na lokalnom nivou ljudima treba ponuditi kvalitet življenja, bolje prilike za mala i srednja preduzeća, projekte podrške mladima i onima na margini društva, biti odskočna daska u edukaciji i kreativnosti te baviti se bazičnom infrastrukturom, a ne pričati bajke o ulasku u NATO i EU integracijama. Niti kandidati niti građani/ke znaju uopšte šta je lokalni nivo uprave i šta, zapravo, politički programi treba da ponude. Ali su im, zato, nudili patriotske floskule iza kojih nema ničega osim vlastitog interesa, i to sve skupa u vrlo lošoj produkciji”, pojašnjava Bejtović.
Predizborna kampanja sigurno će ostati upamćena i po do sada neviđenim ispadima, koji su postali skoro pa svakodnevica u Bosni i Hercegovini. Izjave predstavnika političkih stranaka nakon skupova često su bile predmet ismijavanja na društvenim mrežama. Međutim, i pored navedene činjenice, malo ko traži pomoć struke, zato su nam kampanje i vizuelno i sadržajno zaostale, a upravo takve su im i ideje i način promišljanja budućnosti.
Političarima nedostaje uvjerenja
“Ovdje je ljude sramota da pitaju nešto što ne znaju i onda svojim prelošim javnim prezentacijama budu predmet podsmijeha. Kod nas političari misle da sve znaju i da im ne treba sugestija ni o čemu, međutim, krenite samo malo zapadno od nas, da ne govorim o upravo završenim izborima u Americi, pa ćete vidjeti pripremljene javne govornike sa struktuiranim i sadržajnim obraćanjima koja se pamte. Međutim, nisu se ni Kamala Harris, a ni Joe Biden, naučeni rodili. Kod nas političari nemaju potrebu za dvosmjernom komunikacijom, jer se čini da, kakav god skandal naprave, ljudi će ih i dalje birati. Zato i ne ulažu u svoju kvalitetnu prezentaciju”, pojašnjava Bejtović.
Dodaje da se BiH ne može, kao neke druge zemlje, pohvaliti zlatnim primjerom kada je u pitanju javni nastup političara, jer njima nedostaje empatije, govora iz srca i uvjerenja u koja i sami vjeruju, kao i treninga javnog nastupa.
Dodik je daleko od naivnog kabadahije
Na pitanje kako objašnjava “fenomen” člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, koji je, čini se, od svih političkih lidera u BiH najspretnije ovladao javnim prostorom, Bejtović kaže: “Mediji uveliko doprinose pravljenju fame oko jednog od bahatijih političara na našoj sceni. Voljela bih kad bi ga nekoliko dana barem oni mediji koji nisu na njegovom platnom spisku, ignorisali i ne trčali da prenesu šta je rekao ili šta je kome odgovorio. Međutim, daleko je on od naivnog kabadahije. Za njega odavno rade ozbiljni konsultanti, koji tačno u glavu znaju njegovu biračku bazu i svoju komunikaciju prilagođavaju njihovim očekivanjima.”
Zanimljivo je i da građani BiH u jednom historijskom presjeku trideset godina imaju demokratiju, a nisu navikli ni da se pobune niti da mijenjaju, što bi u nekoj evropskoj državi bilo sasvim normalno nakon svega već viđenog na političkoj sceni kod nas.
To je zato što je nama sve neprijatno, kaže Bejtović, pa čak i da vratimo robu s greškom koju smo pošteno platili. “Političare treba gledati kao proizvode ili brandove koji, ako nisu zadovoljili naša očekivanja, treba kazniti na prvim sljedećim izborima i uzeti sijedeće koji se nude. Zbog toga Amerika pokazuje šta znači kad imate višestoljetnu tradiciju demokratske misli. Nisu tamo svi filozofi, profesori i intelektualci. Ali su navikli da promijene ako im se ne sviđa. Busha su zamijenili Obamom, pa kad su u posljednje četiri godine skrenuli u desno s Trumpom, mobilizirali su se kao nikad ranije, svjesni da imaju i priliku i moć da odluče ko će ih voditi u naredne četiri godine. Želim da vjerujem da će se to dogoditi i nama”, zaključuje Bejtović.
E. Ko.
(90)