Hitlera i Pavelića!
Ne mogu zamisliti da CDU, kršćanska desna stranka, ima nešto protiv ukidanja nečega što podsjeća na Hitlera i nacizam, poručio je historičar Klasić.
Historičar Hrvoje Klasić gostovao je u programu televizije N1 gdje je među ostalim komentirao nedjeljno okupljanje pripadnika IX bojne HOS-a Rafael vitez Boban i izjavu Matka Raosa, izaslanika potpredsjednika Vlade i ministra branitelja Tome Medveda o čemu smo jučer pisali.
“Ovaj skup i izjave pokazuju da zbilja treba zakonsko rješenje koje će sankcionirati veličanje ustaškog režima. Nećemo mi tim ljudima promijeniti mišljenje, neka u svoja četiri zida misle što žele, ali da se u javnosti ne govore takve stvari. Postoje ljudi koji će misliti kod kuće što žele, ali sloboda govora nije sloboda govora mržnje, a ovo je govor mržnje”, rekao je Hrvoje Klasić i dodao:
“Ovo je samo manifestacija stanja koje traje već 30 godina, gdje smo relativizirali mnoge stvari iz prošlosti. Kažu da Plenkovićevom biračkom tijelu smeta ukidanje pozdrava ‘Za dom spremni’. Kakvo je to biračko tijelo kojem smeta ukidanje ustaškog pozdrava? Ne mogu zamisliti da CDU, kršćanska desna stranka, ima nešto protiv ukidanja nečega što podsjeća na Hitlera i nacizam. A kod nas je problem kako će birači reagirati.
Ovaj skup je najbolje pokazao ono što dio javnosti ne želi znati, a dio vrišti. Osnivanje HOS-a ’90. ima veze s ustaškim režimom ’41. To je i Prkačin rekao, jedan od osnivača HOS-a. Kad su ’91. osnivali HOS, davali su imena po Francetiću i Paveliću, nosili crne uniforme, naravno da to ima veze.”
Klasić pojašnjava da je među Hrvatima i u 19. stoljeću i u 20. stoljeću bilo onih koji su smatrali da Hrvatska ne treba biti u Austrougarskoj, Jugoslaviji ili obrnuto.
“No ovdje nije izrečeno to, nego da današnje Hrvatske ne bi bilo bez 10. travnja što je direktna veza s NDH-om”, ističe Klasić i napominje:
“Radi se o hrvatskom nacionalizmu koji preferira prefiks hrvatski i onda je sve dopušteno. Meni je to oduvijek bilo nakaradno i kako su ustaše postale heroji i primjer nacionalnog poštenja. Sve što je bilo antipod jugoslavenstvu, bilo je dobro. Mislim da tu veliku ulogu igra i Crkva. Raos, Prkačin, Skejo – to su incidentne pojave, takvih ima u svakom društvu i ne smiju postati mainstream, njihov utjecaj nije velik. No utjecaj Crkve je ogroman, a ona se već 80 godina ne uspijeva suočiti s vlastitom i nacionalnom prošlošću.
Velik dio svećenika je stao na stranu Hitlera i Pavelića. Ne znači da su svi iz Crkve bili za to niti da su svi svećenici bili u krivu. Ali moramo čuti od svećenika da ustaše nisu primjer ni nacionalnog poštenja, a posebno ne kršćanskog načela. I ne smije se dogoditi da se Bleiburg preseli na mjesto koje se zove Svetište hrvatskih mučenika. Crkva se mora početi ponašati u skladu s onim što propovijeda.”
Smatra da oko Bleiburga u Hrvatskoj nema jedinstvenog stajališta jer se radi o “kalkuliranju s hrvatskim nacionalizmom koji je očito još važna pokretačka sila na izborima”. Smatra da o toj temi treba razgovarati, a ne je ignorirati.
Na pitanje treba li zakonski zabraniti pozdrav, Klasić je rekao: “ZDS apsolutno treba zabraniti kao i svako veličanje NDH-a i ustaškog režima. Ovo što smo čuli od čovjeka koji je govorio u ime Vlade – oni su se ogradili, ne, moraju oštro osuditi. Da je zakona, ne bi Vlada trebala osuđivati, nego bi bio osuđen na temelju zakona.”
(N1)
(241)