Vanja Semić: Nikad nisam dozvolila da kćerka osjeti moju bol

Vanja Semić jučer je u Sarajevu operirana četvrti put, a ovu informaciju za „Dnevni avaz“ potvrdila je upravo voditeljica Televizije Sarajevo iz bolničke sobe.

Iza sebe ima težak životni period i nekoliko uspješnih okršaja sa sudbinom. Mnogi kažu da je vesela, uvijek nasmijana i duhovita, a upravo ove karakteristike, kako je kazala u ekskluzivnoj ispovijesti za naš list, održale su je u životu.

Prije skoro dvije godine operirala je karcinom dojke, a prije toga izgubila je roditelje zbog teških bolesti, a u tom periodu prošla je i kroz razvod zbog psihičkog nasilja u braku.

Uprkos svemu, vedra i pozitivna govori nam da je njena svijetla tačka kćerka Anja i da vjeruje da će joj se uskoro vratiti i ponovo je zagrliti.

Ozbiljan zahvat

– Prije skoro dvije godine sam operirala karcinom dojke, a i sada sam u bolnici. Nije ništa loše, morala sam estetski da uradim dvije operacije. Sreća da je karcinom bio u ranoj fazi, pa je operacija dobro prošla. I ovaj put operacija ima veze s dojkom – govori nam Semić.

Vi se uglavnom dobro osjećate?

– Da, dobro sam, hvala Bogu. Ovo mi je četvrta operacija, ali sam uvijek izlazila kao pobjednik. Iako nikad nisam znala šta je i kako, koliko ozbiljno, borila sam se i gledala naprijed. Svaka operacija je ozbiljan zahvat i nije lako sve to izdržati, ali nekako nađe čovjek snagu.

Šta Vas nakon četiri operacije tjera naprijed?

– Eh, sve je to život i nije lako. Desi se odjednom i iznenada. Nisam guglala na internetu uzroke bolesti, nego tražila snagu u tuđim primjerima. Priče pobjednika dosta su mi pomogle i bile motivirajuće. Jučer sam operirana ponovo, ali o ovoj operaciji nisam nikom pričala, zvali su me, ali više ne znam šta da kažem. Hvala Bogu da je najteži dio iza mene, dobro je i idemo dalje.

Uspješan čovjek

Ko se brine o Vašoj kćerki dok ste Vi u bolnici?

– Brine se njen tata i moja draga prijateljica Brankica Rudan.

Anja Vam je sigurno glavni pokretač da idete naprijed.

Dijete mi je, naravno, najveća inspiracija. Nikad nisam dozvolila da ona osjeti moju bol. Znate šta, izgubila sam roditelje koji su bili teško bolesni, razvela se, pa karcinom dojke dobila. Ali, uprkos svemu tome, spoznala sam da život ima toliko mogućnosti. Nevolje nas čine jačim. Nažalost, takvi smo mi ljudi, dok nam je lijepo, ne razmišljamo o njima. Onda, kada te zadese neke teške stvari, iz sebe izvlačiš ono najbolje i jednostavno ideš dalje.

Kažu da Bog daje iskušenja jakima.

– Ranije to nisam shvatala. Čovjek koji je odlučio da preživi bori se, dok ima i onih koji pri prvom problemu pokleknu i nikad se više na staro ne vrate.

Ko Vam je danas najveća podrška?

– Pored brojnih prijatelja nikada se nisam osjetila usamljenom i zaista su dobri prema meni. A kao prvo i osnovno, voljela bih da istaknem da sam naučila da budem samoj sebi najvažnija i da budem prije svega sebi prijatelj, roditelj kojeg nemam, muž kojeg također nemam. Zapravo, naučila sam da sebe volim. Ali svakako, bez beskonačne podrške svojih prijatelja, na čelu s Brankicom i bratom, ne bi borba išla lako.

Organizam je zapamtio sve

Da li su privatni problemi doprinijeli i zdravstvenim?

– Sigurno. Prvo me je uzdrmala bolest roditelja. U jako kratkom vremenskom periodu izgubila sam ih. Zatim su se nadovezali problemi u braku, koji je bio više nego naopak. Borila sam se zapostavljajući sebe. Onda je došla moja djevojčica, pa mi je uloga majke postala najvažnija. I, eto, nakupilo se svega. Organizam je zapamtio sve i moralo je jednom eskalirati.

Draga moja malena, vidimo se…

– Kada sam krenula u bolnicu, kćerki sam kazala: „Draga moja malena, vidimo se za dva dana. Mama ide nešto da završi i bit će dobro“. Kako ranije tako i sad sve smo okretali na šalu, pa evo i ovaj moj odlazak u bolnicu – govori nam Vanja.

Izvor: Avaz.ba

(220)