Dodik ta lica vidi kao žrtvene jarčeve na čijoj nesreći, koju je on izazvao, želi dalje uzdizati svoj lažni patriotizam koji je, suštinski, veleizdaja srpskih nacionalnih interesa.
Milorad Dodik, u svom prostačkoproširenom izdanju, pod pseudonimom “Narodna skupština RS”, pojačan dijelom poslanika sluganskog SDS-a iz navodne opozicije, usvojio je Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji Republike Srpske, pipe na svom blogu novinar Slobodan Vasković, te nastavlja:
-Usvajanjem ovog Zakona otpočela je secesija Republike Srpske od BiH.
Usvajanje ovog Zakona je, odgovorno tvrdim, teški neprijateljski akt prema BiH, a najteži neprijateljski akt prema Republici Srpskoj i njenim građanima.
Ujedno, to je akt koji dodatno radikalizuje situaciju u BiH, ali i cijelom Regionu, posebno na sjeveru Kosova gdje je eskalacija između srpskog stanovništva i kosovskih vlasti na rubu pucanja i prijeti da izmakne svakoj kontroli.
Donošenje Zakona iznudio je Dodik tako što je pokušao onemogućiti rad Ustavnog suda BiH povlačenjem srpskog sudije Zlatka Kneževića.
Nakon toga je Ustavni sud BiH donio Odluku da se plenarne sjednice Suda mogu održavati iako njima ne prisustvuju najmanje trojica sudija koje je izabrao Predstavnički dom Federacije BiH i najmanje jedan sudija kojeg je izabrala NSRS. Znači, nije Ustavni sud donio nikakvu odluku u kojoj “izbacuje Srbe”, već da može da djeluje i bez oba Bošnjaka ili oba Hrvata ili oba Srbina koji su sudije.
To su činjenice, kao što je činjenica da Knežević može da prisustvuje svakoj sjednici Ustavnog suda BiH, jer ga ta institucija nije isključila iz sastava Suda, već je to učinio Dodik.
Sam Dodik je to potvrdio, kao što je potvrdio da je on lično naložio da se ne izabere drugi sudija Ustavnog suda BiH iz reda Srba.
Tako je navedena odluka Ustavnog suda BiH praktično iznuđena, jer je Dodik neustavno povukao jedinog sudiju Ustavnog suda BiH iz Republike Srpske.
Svaki pokušaj minimiziranja Dodikovog radikalnog Zakona kojim je otpočeo otcjepljenje RS od BiH je “mlin na njegovu vodu”.
Ovaj brutalni udar na BiH koji je izvršio Dodik istjeraće na čistinu sve one koji ga podržavaju.
Tu je, bez sumnje, Rusija, ali tu su i drugi koji pokušajima minimiziranja situacija u kojima Dodik teško radikalizuje političku scenu idu u njegovu korist, a protiv interesa BiH, RS i najviše na štetu Srba kao naroda.
SAD izvjesno nisu iza Dodika, kao ni dobar dio EU, ali neke od zemalja EU itekako jesu.
Šta će uraditi Zapad i OHR, koji je, takođe, suspendovan, na teritoriji RS? To je ključno pitanje, jer više nije dovoljno da samo ignorišu Dodika tako što će RS držati u izolaciji, a komunicirati sa BiH, odnosno Federacijom BiH.
To je prevaljivanje teškog tereta na leđa građana RS, koji ni na koji način nisu odgovorni za Dodikove radikalne odluke, sračunate da izazovu požar u Regionu.
Uz to, Dodik neće stati na ovoj tački. Dizaće ljestvicu radikalizma još više i više.
Ukoliko i ovaj put Dodik prođe bez teških sankcija, a nastave se sankcije spram naroda, onda nema dileme da je jednom dijelu Zapada važniji Dodik od mira u BiH i njenih naroda, a da su Srbi ponovo izabrani da budu “loši momci”, dežurni krivci za sve, iako je Dodik autokrata i ni na koji način ne artikuliše stvarna htijenja naroda koji lažno predstavlja, jer je falsifikovao izbore, pa mu je i to “progledano” kroz prste.
Naravno, brojni jedva čekaju da optuže Srbiju za sve, što je notorna neistina.
Upravo je Srbija, njeno rukovodstvo i situacija na sjeveru Kosova druga ključna meta koju Dodik gađa kako bi izazvao još težu eskalaciju od postojeće koja je vrlo blizu sukoba.
Srbija nikako nije odgovorna za Dodikovo opako, opasno, antinacionalno djelovanje, jer joj Zakoni koji, defakto, ruše BiH, a koje donosi Dodik, samo otežavaju međunarodni položaj i dodatno opterećuju situaciju na Kosovu, nikako ne idu u prilog njenom smirivanju.
Nije prvi put da Dodik “nabacuje vatrene kugle” dijelu ekstremista iz vlasti Kosova, a ova je, ubjedljivo, najveća. Nažalost, čini se ne i posljednja.
Ma koliko Dodik pokušavao ubijediti sve oko sebe, pa i samog sebe, da ne namjerava proizvesti oružane incidente/sukobe na teritoriji RS, ukoliko Tužilaštvo BiH naloži SIPA hapšenje lica koja ne sprovode odluke Ustavnog suda BiH, to je notorna laž.
Dodik ta lica vidi kao žrtvene jarčeve na čijoj nesreći, koju je on izazvao, želi dalje uzdizati svoj lažni patriotizam koji je, suštinski, veleizdaja srpskih nacionalnih interesa.
Da je Dodik u minimumu patriota, a ne veleizdajnik, on bi u proteklih sedamnaest godina neprekidne vladavine učinio sve da Republiku Srpsku maksimalno ekonomski, privredno i finansijski ojača, uvede brojne demokratske norme, sačuva Izvore Nacije…
Umjesto toga, on je učinio sve suprotno: Izvore Nacije (Porodica, Obrazovanje, Kultura, Zdravlje) potpuno su zatrovani za vrijeme Dodikove vladavine, sa, sada već, mikronskim šansama da se oporave u decenijama koje dolaze.
Entitet je ekonomski, privredno i finansijski uništen, ma koliko Dodik iznosio neistine da je stvarnost drugačija.
Uništene su institucije RS. Režim koji vlada sastavljen je od kleptokrata, pohlepnih klijentelističkih elita, polupismenih skorojevića, čuvanih batinašima uvijek spremnim da udare po narodu.
Srbima iz Republike Srpske oduzeto je svako pravo na njihove nacionalne interese i u entitetu, koje li ironije, koji se zove po srpskom narodu, ali i u BiH, jer ih je Dodik pretvorio u lične.
Dezintegracija Nacije Dodikov je konačni cilj od kojeg ne odustaje, zaključio je Vasković.
(SB)
(1859)