Sarajlija Haris i Vladimir iz Ivanjice bili su najbolji prijatelji u JNA, gdje su tokom 1987. i 1988. godine svirali u vojnom orkestru. Onda se desio rat i raspad države..
Trideset godina kasnije, ovog septembra, s porodicama su proveli nedelju dana na obali Egejskog mora, odakle su pjesmom Bore Đorđevića, „jer to najbolje znaju“, poručili šta misle o „onima koji su nam bacali pijesak u oči i doprinijeli raspadu zajedničke države“.. ali i o „pijanim vozačima jednonacionalnih autobusa”..
– Haris i ja smo kao i mnogi osamnaestogodišnjaci planirali nastavak školovanja i maštali o djevojkama i svirkama na velikoj sceni. S ostalim momcima iz benda, koji su bili iz cijele bivše Juge, tri puta nedeljno izvodili smo muzički program u kovinskom „Domu JNA“ – kaže Vladimir Vještić i dodaje da su rat i sve što se događalo s bivšom državom, uz daljinu, tada razdvojili mlade ljude.
On objašnjava da su se prije nekoliko godina „našli “ preko društvenih mreža i shvatili da vrijeme ni daljina, niti „pjesak koji su im političari svih boja godinama bacali u oči“, čak ni Harisovo iskustvo rata u Bosni i Hercegovini, iz koga je kao „suvenir“, „ponio“ ožiljak od ranjavanja, nije naškodilo njihovom prijateljstvu.
Izvor: Kurir.rs
(335)