Djeca prosjaci na bh. ulicama svakodnevna su pojava, a već je općepoznato da je u najvećem broju slučajeva riječ o mališanima prisiljenim na prosjačenje.
Baze podataka o njihovom broju u BiH nema, a kaznena politika prema odraslima koji djecu tjeraju da na ulici ispruže ruke i traže novac od prolaznika veoma je loša. Po 50 KM dnevno Važećim zakonima o socijalnoj zaštiti u BiH “djeca ulice” tretiraju se kao djeca s društveno neprihvatljivim ponašanjem, zbog čega izostaje svaki oblik socijalnih davanja i pristupa servisima za njihov oporavak i reintegraciju. Nevladine organizacije i centri za socijalni rad nude pomoć tek kroz dnevne centre za djecu koja žive ili borave na ulici, ali boravak u tim centrima je na dobrovoljnoj osnovi.
Djeca koja prose uskraćena su za obrazovanje, obično ne znaju ni čitati ni pisati, ali zato su podučeni od svojih “zaštitnika” da, kada vide novinarsku kameru, fotoaparat, bježe glavom bez obzira i skrivaju lice. U to se uvjerila i ekipa “Avaza” tokom istraživanja provedenog na sarajevskim ulicama….
Parking na Ilidži prava je oaza za male prosjake. Srećemo djevojčicu koja nosi natpis na engleskom jeziku: “Potrebna pomoć za hranu i odjeću. Molim vas da date novac ako možete.” Na naše pitanja odakle je, gdje su joj roditelji i ko je napisao na engleskom poruku, ne želi odgovarati, skrivajući lice od objektiva fotoaparata. Istovremeno, ispred lokalne apoteke sljedeća scena: dvojica dječaka su se pokoškala, stariji je psovao majku mlađem, govoreći mu da “mu vrati marku, jer ubit će ga Bajro”.
Na drugoj strani ulice dječak od nekih 13 godina svira harmoniku. Naziru se zvukovi poznatih sevdalinki.
Pristao je razgovarati s nama, pod uslovom anonimnosti, “jer će ga istući”. Na pitanje ko će ga istući i kome nosi isprošeni novac, odgovara: – Starijem bratu, on mene čuva, sve nosim njemu, on je glavni. Zaradim i po 50 maraka dnevno! Prijaviti slučajeve Posljednje ozbiljno istraživanje provedeno u BiH o oblicima i raširenosti prisilnog i štetnog rada djece na ulici u BiH proveo je UNICEF BiH. To istraživanje pokazalo je da policija nerijetko prema ovoj djeci pristupa kao prema maloljetnim prijestupnicima, a socijalni radnici kao prema djeci kojoj je običaj ili tradicija da se tako ponašaju. Berina Ceribašić, direktorica nevladine organizacije “Naša djeca”, kazala je za naš list da je o ovoj temi potrebno mnogo više govoriti, problematizovati je.
“Apelujemo na građane da ne daju novac djeci, jer time pomažu njihovu daljnju eksploataciju. Neka pokušaju pomoći tako što će djeci radije uzeti nešto da pojedu, a policiji i centrima za socijalni rad prijaviti ove slučajeve”, kaže Ceribašić.
Sa 12 godina imaju se*sualni odnos
Većina njih svakodnevno trpi i različite oblike nasilja, a najviše ih je bilo izloženo fizičkom maltretiranju od roditelja ili drugih odraslih osoba zato što ne zarade dovoljno novca, dok je nekoliko djece bilo primorano na se*sualni odnos za novac.
Često ne pojedu ništa po cijeli dan
“Između 70 i 80 posto djece niko nikada nije pokušao spriječiti da prose. Rezultati su pokazali da u BiH podjednako prose i djevojčice i dječaci, da se većina djece koja rade na ulici izjašnjavaju kao Romi te da između 30 i 40 posto ove djece nikada nije išlo u školu”, pokazalo je, između ostalog, istraživanje UNICEF-a o dječijem prosjačenju i drugim uličnim poslovima u četiri grada u BiH koje je provedeno na uzorku od 372 djece koja prose.
Dalje se navodi da je oko 40 posto anketirane djece odgovorilo da često ne pojedu ništa tokom puna 24 sata, a da samo djeca koja prose u Sarajevu ne migriraju u druge gradove i države.
“Djeca iz ostalih gradova migriraju u druge gradove unutar BiH, kao i u druge države, Njemačku, Hrvatsku i Belgiju”, pokazao je UNICEF-ov izvještaj.
(172)