Kao po pravilu, svi „državnici“ i „diplomati“ s kojima se susreću Milorad Dodik i Željka Cvijanović, vrlo brzo poslije sastanaka završe iza rešetaka.
– Desetine miliona dolara koje Vlada Republike Srpske svake godine netransparentno baca na „lobiranje“ preko svojih predstavništava, ministra Klokića i Ministarstva za ekonomske odnose s inostranstvom, ne samo da nemaju nikakav pozitivan efekt već prave veliku štetu ugledu Republike Srpske – piše Nebojša Vukanović.
Kao po pravilu, svi „državnici“ i „diplomati“ s kojima se susreću Milorad Dodik i Željka Cvijanović, vrlo brzo poslije sastanaka završe iza rešetaka.
Dodik je Željku Cvijanović slao u Ameriku da ga pokuša skinuti s crne liste, a sa tim ciljem „izlobiran“ je novcem poreznih obveznika Republike Srpske sastanak sa Stivom Benonom, bivšim strategom i savjetnikom Donalda Trampa, koji je u svom domu ugostio Cvijanovićku.
Umjesto ukidanja sankcija Dodiku, zbog finansijskih malverzacija, Stiv Benon je uhapšen i završio je iza rešetaka.
Dodik se godinama hvalio dobrom saradnjom i odnosima s desničarskom Slobodarskom partijom Austrije i njenim bivšim liderima Štraheom i Gudenusom.
Predsjednik SNSD-a putovao je u Beč, slikao se sa Štraheom i najavljivao investicije sa ciljem da obmane domaću javnost kako ima ugled i konekcije na zapadu, ali je Štrahe vrlo brzo doživio politički brodolom.
Dodik je čak bio gost na svadbi Tajane Tajčić i Johana Gudenusa, o čemu je izvještavao RTRS, a upravo je ona jedna od osoba koja se povezuje s aferom „Ibica“, koja je uzdrmala i dovela do pada Vlade kancelara Sebastiana Kurtza i vanrednih parlamentarnih izbora u Austriji.
– Sve što pogledam sve je pjesma, sve što taknem, sve je bol – zapisao je veliki Ivo Andrić, a ovaj stih mogao bi se parafrizirati na Dodika i Željku, jer koga oni dotaknu, s kim se rukuju i sastanu, kao da su ukleti, vrlo brzo budu bačeni u okove. Zbog toga bi diplomati i državnici trebali biti oprezni, jer rizikuju puno.
Možda je sve slučajnost i neko prokletstvo, a možda iza svakog susreta stoje novac i korupcija pa hapšenja korumpiranih nisu slučajna.
Desetine miliona dolara bačeno je iz budžeta Srpske na promocije i lobiranja, a umjesto poboljšanja ugleda, mi smo izolovani od ostatka svijeta, zaobilaze nas svi ozbiljni investitori, nema stranih gostiju i turista, a ugled Republike Srpske je sve manji.
To je posljedica činjenice da se ne promoviše Republika, već pojedinci, koji su korumpirani i ucijenjeni, a nedemokratska vladavina, brojne velike afere, zarobljene institucije i zarobljena država, stvorili su reputaciju na koju niko nije ponosan.
Umjesto pojedinca, treba promovisati prirodne ljepote, graditi institucije i poboljšati životni standard, da nam narod ne bježi sa ovih prostora, a onda će se popraviti naš ugled i imidž u svijetu.
(662)