Sve ovo što se događa sa Rezolucijom i oko rezolucije a pogotovo napadima na povratnike dolazi od političara. Ovo je u nedavnom intervjuu za Hayat TV rekao potpredsjednik bh. entiteta RS Ćamil Duraković.

 

 

Od saznanja da će se pred Generalnom skupštinom UN naći tekst Rezolucije o genocidu u Srebrenici, srbijanska diplomatija je krenula u ofanzivu. Njima su se naravno priključili i predstavnici srpskih političara iz manjeg bh. entiteta RS. U prvim redovima je očekivano Milorad Dodik.

 

 

On je na skupu održanom u Banja Luci, na kojem su učestvovali i predstavnici vlasti iz Srbije, ponovo negirao genocid te u više navrata ponovio kako srpski narod nije genocidan. To mu nije bilo dovoljno pa je najavio kako će tog 2. maja, kada je trebalo biti glasanje o Rezoluciji, doći u Srebrenicu.

 

 

Međutim, stvari se ne stišavaju. Nakon ovih istupa Milorada Dodika, u Gacku su napadnuti Bošnjački povratnici koji su uložili svoje vrijeme, trud i novac da se vrate na svoje ognjište. Da ne spominjemo koliko je bilo potrebno hrabrosti da se odluče na ovaj korak.

 

 

Na njihovu obnovljenu kuću je pucano iz vatrenog oružja. Na svu sreću niko nije povrijeđen. Ali ova dešavanja mogu uticati da se preispitaju, je li povratak na mjesto odakle su protjerani moguć.

 

 

Ni to nije sve. Direktor Memorijalnog centra Potočari, Emir Suljagić, se oglasio na platformi X navodeći kako su primili oko 1900 prijetćih poruka od kako je javnost upoznata sa prijedlogom Rezolucije.

 

 

Uposlenici Memorijalnog centra su dakle pod konstantnim pritiskom i prijetnjama jer govore istinu i doprinose da se ona širi ne samo u BiH i regionu nego i u svijetu.

 

 

Neko ko gleda sa strane nepoznavajući političku situaciju u regionu, rekao bi da je srpski narod u opasnosti zbog Rezolucije. Međutim, da li je to baš tako?

 

 

Šta kaže tekst Rezolucije?

 

 

Genocid u Sebrenici je presuđen pred međunarodnim sudovima. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) je prvu presudu za genocid u Srebrenici donio protiv Radislava Krstića 2004. Od tada su pred ovim sudom vođeni postupci koji su završeni presudama protiv Mladića i Karadžića.

 

 

Dakle vojni i politički vrh Republike Srpske je presuđen pred ovim međunarodnim sudom kojeg je osnovao UN još 1993. kako bi se pojedinci koji su počinili zločine na prostoru bivše Jugoslavije kaznili.

 

 

Drugi međunarodni sud koji je presudio da je u Srebrenici počinjen genocid je Međunareodni sud pravde (ICJ). BiH je pred ovim Sudom tužila Srbiju za agresiju tražeći adekvatnu kaznu prema međunarodnom pravu.

 

 

Sud je 2007. godine donio presudu kojom kaže da Srbija nije izvršila agresiju na BiH ali da je odgovorna za nesprečavanje genocida u Srebrenici. Prema presudi, politički vrh tadašnje Srbije je bio upoznat sa onim šta se dešava u BiH ali nije ništa uradio da to spriječi.

 

 

Ovom presudom Srbija je postala prva država koja je presuđena za nepoštivanje Konvencije o genocidu i sprečavanju ovog zločina.

 

 

Upravo na ovim presudama se zasniva i Rezolucija koja će se ovog mjeseca, kako je to najavljeno, naći pred Generalnom skupštinom UN.

 

 

U preambuli Rezolucije, pozivaju se države da zaustave nekažnjivost negiranja genocida te da time doprinesu miru, pravdi, istini i pomirenju. Jedine osobe koje se spominju u Rezoluciji su Krstić, Mladić i Karadžić odnosno njihovi slučajevi pred ICTY.

 

 

Nadalje, Rezolucija poziva članice UN da se 11. juli proglasi Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici čime bi se pridružio obilježavanjima Holokausta i genocida u Ruandi.

 

 

Na ovaj način bi sjećanje na genocid postalo internacionalizovano te bi oni koji nikada nisu čuli za ono šta se desilo u Srebrenici bili upoznati sa dešavanjima iz Srebrenice tokom ’95.

 

 

Rezolucijom se također osuđuje veličanje ratnih zločinaca te se poziva Generalna skupština UN da se uspostavi program informisanja „Genocid u Srebrenici i Ujedinjene nacije“. Time bi zvanično počele pripreme za međunarodno obilježavanje sjećanja na počinjeni zločin genocida nad Bošnjacima krajem prošlog stoljeća.

 

 

S obzirom da još uvijek postoje oni koji na srbijanskoj i srpskoj sceni u manjem bh. entitetu RS glorificiraju i veličaju ratne zločince, Rezolucija poziva na očuvanje istine o genocidu u Srebrenici.

 

 

Zbog toga bi se studije genocida u Srebrenici trebale naći u nastavnim i akademskim planovima obrazovnih institucijama širom svijeta. Ne treba zaboraviti da i danas postoje univerziteti koji izučavaju genocid u Stebrenici ali i think tankovi širom svijeta koji kontinuirano čuvaju sjećanje na počinjeni genocid ’95.

 

 

Upravo su ovi think tankovi doprinijeli da se u nekim državama obilježava dan sjećanja na genocid ali su se i zalagali da države u kojima žive usvoje rezolucije o Srebrenici.

 

 

Šta je onda sporno srbijanskim i srpskim političarima?

 

 

Prema navodima srbijansih i srpskih političara iz bh. entiteta RS, ovom Rezolucijom se stavlja omča cijelom srpskom narodu da je genocidan. Smatraju da će usvajanjem ove Rezolucije doći do ukidanja bh. entiteta RS.

 

 

Dodatno „ulje na vatru“ su dali i pojedini analitičari iz Hrvatske koji su počeli teoretizirati kako će doći do ukidanja bh. entiteta RS. To je dobro došlo srbijanskoj diplomatiji koja je imala dodatni argument kako iz države koja je kosponzor Rezolucije dolaze takve poruke.

 

 

Međutim, ni slovom a ni riječju se u Rezoluciji ne spominju ni Srbi ni Srbija a ni bh. entitet RS.

 

 

Ovako je srpska politika iskoristila priliku da zaigra na kartu etničkog šovinizma, nacionalizma i ko zna još čega smatraju analitičari dodajući kako se uvidom u Rezoluciju ne mogu pronaći elelmenti za koje srpska politika navodi da su dijelom iste.

 

 

Da ova Rezolucija ima drugačiju konotaciju govore iz udruženja „Žene Srebrenice“. Kažu da je Rezolucija usmjerena ka suživotu i suočavanju sa istinom kako se ne bi više podsticalo na mržnju te kako bi se zaustavilo kontinuirano negiranje genocida.

 

 

Ono što je sporno srpskoj politici je onaj dio Rezolucije koji govori o tome kako se države pozivaju da očuvaju sjećanje na genocid kroz nastavne planove. Na ovaj način, učenici i studenti će učiti o Srebrenici te se neće moći tako lahko negirati genocid nad Bošnjacima u Srebrenici.

 

 

Iako je do sada usvojeno 18 rezolucija u parlamentima širom svijeta koje tematiziraju genocid u Srebrenici, ovo je prvi put da se ni riječju a ni slovom ne pominju ni zločinci, a ni zločinački politički i vojni sistemi. To dovoljno govori da je Rezolucija usmjerena jedino na očuvanje istine koje će se najbolje ostvariti kroz obrazovni sistem.

 

 

Ono što može biti problem za srbijansku i srpsku politiku je ako bi u SAD jedna od usvojenih rezolucija u ovoj državi postala zakon.

 

 

Time bi negiranje genocida postalo kažnjivo prema zakonima SAD što bi moglo imati dalekosežne posljedice za politike koje negiraju genocid u Srebrenici. Međutim, nema naznaka da će se ovo u dogledno vrijeme ostvariti.

 

(Hayat)

(89)

ZAŠTO JE BITNA REZOLUCIJA O GENOCIDU U SREBRENICI SRPSKIM POLITIČARIMA?