U svemu se zapostavlja javni interes i zaboravlja da je država bez imovine prazna ljuštura. No, onima što je krčme, takva je jedina i prihvatljiva.
Neumorna je politička mašinerija koja otima, uzurpira i prodaje imovinu koja pripada svima nama. Posljednji primjer je prodaja državnog zemljišta na Jahorini, i to sumnjivim kupcima sa sumnjivim namjerama? Istražili smo: ko, zašto i po čijem nalogu krčmi državnu imovinu? Jesu li institucije države jače od tajkuna?
“Vidjeli smo da je država našla starteškog partnera kojem je prodala pola planine Jahorine, ne provjeravajući ko je Rufi, kako mu je nadimak, koji ima svoju komaniju, bavi se sječom šume i uopšte ne znamo ima li dokaz da li može isplatitit tu šumu, koje su garancije, kako će pribavitit pola milijarde maraka, kako on tvrdi, da pravi hotelski kompleks na Jahorini”, govori glavni i odgovorni urednik portala Capital Siniša Vukelić.
Srđan Klječanin Rufi inače je odbornik SNSD-a u Tesliću. Sada je 56 dunuma državnog zemljišta vrijednog 41 milion maraka u njegovim rukama. Čeka se objava u Službenom glasniku RS-a. Bolje upućeni tvrde: Rufi je jedan u nizu omiljenih koncesionara u RS-u i ključni drvni tajkun.
Ranije je za medije kazao da on nije vlasnik, već opunomoćenik. Ko je vlasnik – Klječanin je tada prešutio. Sve ukazuje da je on samo paravan u ovom poduhvatu. Sumnja proizlazi iz ranijih poslova u kojima se, prema ustaljenoj matrici, nalazi samo njegovo ime.
Rufi je pod istragama i sumnjama za nelegalnu sječu šume, a osim šuma, profitno primamljive su mu i rude. Istraživao je i lignit u okolini Prijedora, otvorio rudnik, pa naknadno nagrađen koncesijom. No, u ovoj priči ključno je pitanje otimačine državne imovine. Politike precizne, namjere jasne, potezi na djelu. Novac u igri, tajkunizacija sistema, a država Bosna i Hercegovina na gubitku.
“Neshvatljivo je da država posluje s ljudima koji su pod istragom ili već bili presuđeni za krčmljenje i pustošenje državne šume i da mu dajete sada nacionalno blago u vidu 50 dunuma zemlje”, ističe Vukelić.
“Ako novac dođe iz bilo koje banke, on je legalan i šta mi imamo da istražujemo. A ako je novac izvađen iz ne znam ni ja čega, onda je to stvar državnih organa i neka hapse odmah ako je tako”, komentirao je Milorad Dodik, predsjednik RS-a (SNSD).
Međutim, ova prodaja nije usamljen slučaj, riječ je o ustaljenoj praksi u ovom entitetu.
“Prema mojim saznanjima, na ovakav način, istovrsan kao u ovom predmetu, do je sada prihodovano 178 miliona maraka od prodaje državnog zemljišta pod zabranom u budžet RS-a, odnosno, javnog preduzeća ZOI 84. Visoki predstavnik bi trebao i morao reagirati”, kaže stručnjak za državnu imovinu Muharem Cero.
Protiv zakona i pravila, a sve u službi profita i razbijanja države Bosne i Hercegovine. Upozorenja jasna, OHR, na papiru, konkretan:
“Izričito se zabranjuje bilo kakva prodaja ili drugi oblik raspolaganja sredstvima državne imovine. Ured visokog predstavnika je u više navrata upozoravao potencijalne investitore i kupce državne imovine koja je pod zabranom raspolaganja na moguće negativne pravne posljedice.”
Iz Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine su, kako tvrde u dopisu, formirali predmet protiv nadležnih:
„Ministarstvo trgovine i turizma u Vladi RS-a nije obustavilo aktivnosti na prodaji zemljišta, iako je bilo upozoreno od strane Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine 11. januara.”
Da stvar bude jasnija, u priči ima još SNSD-ovaca. Denis Šulić na čelu Ministarstva trgovine i turizma RS-a nije reagovao na upozorenje iz Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine, ali jeste poslao dopis u kojem, između ostaloga, navodi:
”Pitanje zemljišta i imovine definisano je Dejtonskim mirovnim sporazumom i Ustavom RS-a. Vlada RS raspolaže imovinom u skladu sa pozitivno-pravnim propisima i zemljišnim evidencijama koje vode institucije RS-a.”
Naredni SNSD-ovac u ovoj karici jeste Miloš Lukić, v. d. direktora Službenog glasnika RS-a. Sada je on na potezu da odluku o prodaji oglasi u Službenom glasniku. Ako postupi tako, praktično bi prekršio odluku visokog predstavnika o zabrani upravljanja državnom imovinom i paralelno s time ponovio krivično djelo za koje mu se već sudi pred Sudom Bosne i Hercegovine.
“Ako mene pitate, mislim da će on to uraditi”, kaže Cero.
Dok se pojedinci igraju ‘mačke i miša’ sa zakonom i pravilima države Bosne i Hercegovine, u pozadini se krčmi imovina, a javno dobro pretvara u privatnu svojinu. Profit na strani tajkuna i uskog kruga vlastodržaca u entitetima. Odbrana interesa Bosne i Hercegovine u rukama je Christiana Schmidta, jer je Državna komisija za koncesije u blokadi od strane još jednog SNSD-ovca Staše Košarca.
Podsjetimo da se i u Federaciji BiH nedavno desio slučaj ustupanja imovine Adriatic Metals BiH, ali kao privremeno korištenje šumskog zemljišta i to uz jasno odobrenje OHR-a. Kako god, državna imovina u očima političkih gospodara samo je resurs koji se pod svaku cijenu mora iskoristiti jer su apetiti za punjenje vlastitog džepa ogromni, baš poput dubokih budžetskih rupa iz kojih se nemilice trošilo, a sada ih, nauštrb države, treba popuniti.
U svemu se zapostavlja javni interes i zaboravlja da je država bez imovine prazna ljuštura. No, onima što je krčme, takva je jedina i prihvatljiva.
Više u prilogu FTV-a.
(SB)
(187)