Prema medijskim informacijama, tijekom jedne konferencije za novinare, izraelski premijer Benjamin Netanjahu je uoči vojne intervencije na Gazu, smatrao potrebnim citirati Hebrejsku Bibliju; “Dame i gospodo, Biblija kaže da postoji vrijeme za mir i vrijeme za rat. Ovo je vrijeme za rat. Rat za našu zajedničku budućnost. Naša će biti pobjeda dobra nad zlom.” Pritom je govorio i o Amalečanima, plemenu koje se spominje u Hebrejskoj Bibliji, kako bi pojasnio i opravdao svoje postupke u Gazi.

 

 

Prema Bibliji, Amalečani su bili južno kanaansko pleme koje je pokušalo spriječiti Izraelce da izađu sa Sinaja u zemlju Kanaan. Spominjanje Amaleka jedan je od čestih komentara izraelskih čelnika, koji služe kao opravdanje za razorni odgovor na brutalni napad Hamasa 7. listopada. Glasnogovornik UNICEF-a ističe da je Gaza postala “groblje za tisuće djece” i “živi pakao za sve ostale”.  Netanjahu je između ostalog citirao i knjigu proroka Izaije. Ovaj starozavjetni tekst evocira sudbinu židovskog naroda od progonstva u Babilon do povratka; “Jer propast će narod i kraljevstvo
koje ti ne bude htjelo služiti, i ti će se narodi sasvim zatrti. Više se neće slušat’ o nasilju u tvojoj zemlji ni o pustošenju i razaranju na tvojem području. Zidine ćeš svoje nazivati Spasom, Slavom svoja vrata“(Izaija 60:12,18).

 

 

Što znači kada izraelski premijer citira Hebrejsku bibliju/Stari zavjet?

 

U Bibliji, Jahve/Bog daje svom izabranom narodu Palestinu i pritom naređuje da istrijebe Amalečane ( arapski narod); „Odlučio sam osvetiti ono što je Amalek učinio Izraelu zatvarajući mu put kad je izlazio iz Egipta.  Sada idi i udari na Amaleka, izvrši ‘herem’ – kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!“ ( 1. knjiga o Samuelu 15:2, 15:3). Jahve traži od Mojsija ne samo da istrijebi Amalečane, već da se izbriše sjećanje na njih; “Sjećaj se onoga što ti je učinio Amalek dok ste bili na putu pošto ste izišli iz Egipta; kako te dočeka na putu i pobi u tvom zaleđu sve nemoćne kad si bio umoran i iscrpljen jer se nije Boga bojao. I zato kad te Jahve, Bog tvoj, smiri od svih tvojih neprijatelja naokolo u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, izbriši pod nebom spomen na Amaleka“ (Ponovljeni zakon 25:17-19).

 

 

Kako svijet shvaća aluzije na Bibliju izraelskog premijera?

 

Netanjahuovo spominjanje nasilnih biblijskih odlomaka, s pravom izaziva uzbunu među njegovim kritičarima, ali i sljedbenicima. Njegovo zazivanje ‘Amalečana’ je očigledno simbolično, povlačeći paralele između drevnih neprijatelja i današnjih protivnika. A njegovo pozivanje na Prvu Samuelovu knjigu 15:3, koja zaziva potpuno uništenje Amalečana, zapravo naglašava dubinu neprijateljstva i povijesnu težinu sukoba koji je u tijeku.

 

 

NPR News (radio emisija) 7. studenog 2023. godine (Jutarnji program)[1]

 

Leila Fadel – voditeljica:“ Mnogi pitaju, kako je moguće da ova vlada nije znala što se događa u blokiranoj palestinskoj enklavi Gaza, gdje vlada Hamas, a Izrael i Egipat kontroliraju granice? Zašto je toliko sati bilo potrebno za spašavanje civila, dok su naoružani napadači osvajali njihove gradove, ubivši više od 1.400 ljudi i pritom uzeli više od 240 talaca? To je pozadina izraelskog odgovora u Gazi, gdje su palestinski zdravstveni dužnosnici rekli da su izraelska bombardiranja i kopnene operacije ubile više od 10.000 ljudi i izazvale humanitarnu krizu koju je izazvao čovjek. Netanjahu je odbacio pozive većeg dijela međunarodne zajednice na prekid vatre. Njegove javne izjave izazvale su uzbunu među nekim kritičarima. Dva puta je spomenuo nasilne odlomke u Bibliji, kako bi opravdao razoran odgovor Izraela, uključujući i ovaj.(Slijedi zvučni zapis; arhivirana snimka).

Netanjahu: (putem prevoditelja); „Morate se sjetiti što vam je Amalek učinio, kaže naša Sveta Biblija“.

Fadel: „Govoreći hebrejski, Netanjahu uspoređuje „Hamas“ s amalečkim narodom u odlomku iz Knjige o Samuelu. Taj odlomak govori o porazu Amalečana nakon što je narod pokrenuo žestok iznenadni napad na židovski narod. Što vi, profesore, o tome mislite?

Motti Inbari – prof. vjere na Sveučilištu Sjeverne Karoline (SAD): „Biblijska zapovijed je potpuno uništiti sve Amalečane. A kada govorim o potpunom uništenju, govorimo o ubijanju svakoga od njih – uključujući bebe, uključujući njihovu imovinu, uključujući životinje – sve“.

Fadel: „Palestinci u Gazi i skupine za ljudska prava, već optužuju Izrael za neselektivne napade koji su uzrokovali masovne civilne žrtve. Izraelska vojska tvrdi da ne cilja namjerno civile, već da su mrtvi nusprodukt Hamasa, koji je ukorijenjen u gusto naseljenim područjima unutar Pojasa Gaze. Vaša zabrinutost, profesore Inbari, govori da ona  proizlazi iz simbolizma koji Netanjahu projicira s biblijskim metaforama koje koristi“.

Inbari: „Znate, on se igra riječima. Uvijek može reći da nije tako mislio. Ali može biti da ljudi koji ga čuju, vojnici na terenu koji dolaze iz pravovjerne sredine – a ima mnogo vojnika na terenu koji dolaze upravo iz te sredine, kada čuju kako govori o sjećanju na Amalečane, to im nameće nešto što bismo ja i vi mogli drukčije shvatiti. To bi moglo za vojnika i zapovjednika, ili općenito za ljude na terenu, biti poruka koja dolazi odozgo od vodstva države. Mogli bi to shvatiti kao dopuštenje da učine nešto slično onome što je ‘Hamas’ učinio Izraelu“.

Fadel: „Netanjahu je prije kao premijer citirao Bibliju. Ali obično, kako veli prof. Inbari, on se obraća međunarodnoj publici i poziva se na biblijsko pravo Židova na zemlju. Da li citiranje ovih posebnih odlomaka označava pomak?

Inbari: „Otkako je počeo ovaj rat, on uvijek citira Bibliju. Ove njegove posljednje njegove izjave, bile su do sada najjače u načinu na koji je citirao Bibliju. Bio sam pomalo zabrinut zbog ovoga, jer obično kada su „Hamas“ i „Hezbollah“ koristili jezik svetih ratova na način na koji su, znate, opisivali svoju borbu s Izraelom, Izrael nikada nije odgovorio istim jezikom. Izrael je sekularna država. To nije vjerska država, nije ni fundamentalistička. No drugo je kada govorite jezikom svetih ratova. Tada  ne može postojati rješenje koje uključuje kompromis tog sukoba. Vi se tada borite u ime Boga. A kada se borite u ime Boga, to je totalni rat do totalne pobjede, Boga Izraelova nad Bogom neprijatelja, premda je to u biti isti Bog. To je uvijek, kao, totalni i potpuni rat bez mogućnosti kompromisa. Sve je to vrlo neobično. Netanjahu se uvijek pokušavao distancirati od svojih pravovjernih partnera. Uvijek se nastojao pokazati kao osoba koja je svjetovni Židov. Iako ima partnere koji su pravovjernici, on je ipak drukčiji od njih. Sada sa svojim izjavama on zamagljuje te granice. Pritom morate shvatiti da je Netanjahu vrlo proračunata osoba. A to znači, ako koristi te riječi, vjerojatno za to postoji dobar razlog. Ne vjerujem da je to slučajno“.

Fadel: „Zašto mislite da koristi takav narativ?

Inbari: „Popularnost mu je jako ugrožena. Aktualne javne ankete koje se provode u Izraelu, veoma su nepovoljne za Netanjahua. Ako je judaizam u ratu s islamom, tada Izrael neće moći imati mir sa Saudijskom Arabijom, neće moći imati mir s Egiptom, Jordanom i drugim muslimanskim državama. Dakle, nije strateški pametno pozivati ​​se na ovu metaforu iz Biblije da je židovstvo u ratu s islamom. Izrael je u ratu s dijelom palestinskog naroda koji se zove „Hamas“. Tako se – prema tome trebamo odnositi, po mom mišljenju“.

 

 

Prof. Joe  Siracusa[2],

 

Profesor Siracusa – dekan „Sveučilišta Curtin“, rekao je da su biblijske reference premijera Netanjahua vjerojatno bile privlačne desnoj ortodoksnoj struji njegova kabineta i odraz utjecaja njegova oca – Benziona Netanjahua, poznatog biblijskog stručnjaka. “Mislim da se on vraća svojim glavnim korijenim. Njemu riječi puno znače, pa se vraća toj staroj vjeri. Svi su oni čitali Bibliju. Izraelci, bez obzira koliko sekularni bili, moraju slušati ove stvari u sinagogi. Mislim da on nije pravi vjernik. Ne djeluje mi kao posebno osjetljiv tip, ali okružen je ljudima koji su pravi vjernici.”

 

 

Prof. Jessica Genauer,

 

Viša predavačica međunarodnih odnosa na „Sveučilištu Flinders“, suglasna je  da su nedavne biblijske reference premijera B. Netanjahua bile prvenstveno namijenjene privlačenju birača unutar izraelskog domaćeg političkog pejzaža. Smatra da je Netanjahu u vladajućoj koaliciji s vjerskim i nacionalističkim političkim strankama koje  će biblijske reference rado prihvatiti”.

 

 

Prof. Stephen Mihm

 

Profesor povijesti na Sveučilištu Georgia, zamijetio je da mnogi američki evanđeoski kršćani vide rat Izraela i Hamasa kao “dio proročanstva” povezanog s drugim Kristovim dolaskom.

 

 

Mike Johnson – predsjednik Zastupničkog doma (SAD)

 

Govoreći na skupu  Republikanske židovske koalicije u Las Vegasu, novoizabrani predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson, rekao je da daje potporu Izraelu. “Uvjerio sam gospodina Netanjahua u našu nepokolebljivu podršku Izraelu i njegovom narodu. Kao kršćanin, znam i vjerujem da Biblija vrlo jasno uči da trebamo biti uz Izrael – da će Bog blagosloviti naciju koja blagoslovi Izrael.”

 

 

Prof. Joshua Shanes

 

Profesor židovskih studija na „College of Charleston“, objasnio je da biblijsko neprijateljstvo prema Amalečanima proizlazi iz onoga što je opisano kao nemilosrdna zasjeda koju su postavili protiv ranjivih Izraelaca, koji su se probijali do obećane zemlje. Napad navodi Boga da kaže Mojsiju da zbriše Amalečane. [3]

 

 

 Jill Jacobs 

 

Voditeljica „T’ruaha“ – rabinske organizacije za ljudska prava, rekla je da se rabini općenito slažu da Amalečani više ne postoje i da spominjanje toga ne daje moralno prihvatljivo opravdanje za napad na bilo koga. “Ogromna povijest židovskog tumačenja je metaforičko,” rekla je Jacobs, objašnjavajući da je jedan uobičajeni pristup vidjeti to kao poziv da iskorijenimo zle sklonosti u sebi. Jacobs je naglasila da to što Netanjahu spominje Amalečane, ne znači da Izrael provodi genocid. Rekla je, da iako su „Hamas“ i Izrael počinili ratne zločine, izraelske akcije ne ispunjavaju međunarodne standarde genocida. “To uopće nije termin koji bi se trebao koristiti ležerno”, objasnila je, posebno protiv naroda koji je doživio genocid. Umjesto toga, Jacobs vidi Netanjahua kao “potpuno desničarskog i nesposobnog”. A to što spominje Amalečane, to je samo neodgovorno i huškačko ponašanje.  Ipak, Jacobs je rekla da je i dalje uobičajeno za izraelske ekstremiste da na Palestince gledaju kao na moderne Amalečane. Zatim je dodala da će „nazivanje neprijatelja Amalečanima, otežati ljudima koji pokušavaju braniti stav da Izrael nije umiješan u zločin protiv čovječnosti ili genocidni čin”.

 

 

Alan Dershowitz

 

Ovaj harvardski profesor  emeritus, podržava Netanjahua “100 posto”, tj. do te mjere da  izjednačava „Hamas“ s Amalečnima. Na postavljeno pitanje; Ali tu se ubijaju „amalečke“ žene i djeca, Dershowitz je odgovorio: “Postoje drugi dijelovi Biblije koji govore suprotno; da ne možeš uništiti ni voćku. To je istina, ali Netanjahu nije citirao te dijelove Biblije. Umjesto toga, okrenuo se nečemu što krajnja desnica dugo koristi kao opravdanje za genocid tijekom rata“. [4]

 

 

Izjava Sinode-polemika o istoj temi iz 2010. godine

 

Još prije 13 godina, Vatikanska Sinoda osuđuje korištenje biblijskih tekstova za opravdavanje politike naseljavanjana na palestinskom teritoriju. Tada je biskup Cyrille Bustros iz Massachusettsa, prezentirajući tekst novinarima, odbacio svaku tvrdnju Židova da ih se naziva Izabranim narodom s obećanom zemljom. Dekret „Nostra Aetate“ II. Vatikanskog sabora iz 1965. godine, jasno kaže: “Bog najviše drži Židove zbog njihovih očeva. On se ne kaje za darove koje daje, ili za pozive koje upućuje…” Ovo katoličko priznanje trajne valjanosti židovskog saveza postavlja složena pitanja. Sveta Stolica je priznala državu Izrael 1994. godine. Ipak, njezina je osnova bila svjetovna i pravna, a ne teološka.

 

 

Što je nadbiskup Cyrille Bustros rekao  na Sinodi 2010.?[5]

 

„Želimo reći da je Božje obećanje u Starom zavjetu, koje se odnosi na ‘obećanu zemlju’… kao kršćani,  u biti poništeno (na francuskom, “ukinuto”)  prisutnošću Isusa Krista, koji je potom donio Kraljevstvo Božje. Kao kršćani, ne možemo govoriti o ‘obećanoj zemlji’ za Židove. Govorimo o ‘obećanoj zemlji’ koja je Kraljevstvo Božje. To je obećana zemlja, koja obuhvaća cijelu zemlju s porukom mira, pravde i jednakosti za svu djecu Božju. Ne postoje preferirani ili privilegirani ljudi. Svi muškarci i žene iz svake zemlje postali su ‘odabrani narod’. To nam je jasno. Ne možemo se samo pozivati ​​na ‘obećanu zemlju’ kako bismo opravdali povratak Židova u Izrael, a ignorirati Palestince koji su izbačeni iz svoje zemlje. Pet milijuna Židova protjeralo je tri ili četiri milijuna Palestinaca s njihove zemlje, a to se ne može opravdati. Za kršćane više nema ‘izabranog naroda’. Svi su ‘izabrani narod’. Ono što mi govorimo je nešto političko. Sveto pismo ne bi se smjelo koristiti za opravdavanje okupacije palestinske zemlje od strane Izraelaca“.

 

 

Vijeće centara za židovsko-kršćanske odnose (2010.)

 

Vijeće je 24. listopada 2010. godine, bilo je zaprepašteno završnim priopćenjem katoličkih biskupa okupljenih u Rimu za Vatikansku posebnu skupštinu o Bliskom istoku „zbog njezina jednostranog fokusa na izraelsko-palestinski sukob. “Užasno je da u svojoj završnoj izjavi Posebne vatikanske sinode o Bliskom istoku, biskupi nisu imali hrabrosti pozabaviti se izazovima netolerancije i ekstremizma u muslimanskim zemljama u kojima žive, već su radije odlučili izraelsko-palestinski sukob staviti u prvi plan”, rekao je rabin David Rosen, međunarodni direktor AJC-a za međureligijska pitanja. Rosen, jedan od nekolicine odabranih Židova koji su primili papinsko viteštvo, bio je jedini židovski predstavnik koji se obratio Posebnoj skupštini.Rosen je tada izjavio; “Komentari nadbiskupa Bustrosa odražavaju ili šokantno neznanje, ili neposlušnost u odnosu na učenje Katoličke crkve o Židovima i judaizmu koje proizlazi iz deklaracije „Nostra Aetate“ Drugog vatikanskog sabora. Ta deklaracija potvrđuje vječni savez između Boga i židovskog naroda, koji je neraskidivo povezan sa Zemljom Izraelom. Pozivamo Vatikan da jasno odbaci  komentare nadbiskupa Bustrosa.”

 

 

Danny Ayalon-

 

Tadašnji zamjenik izraelskog ministra vanjskih poslova Danny Ayalon[6] požalio se da se Sinoda pretvorila u “forum za političke napade na Izrael u najboljoj povijesti arapske propagande”.

 

 

„Jerusalem Post“ 

 

U ime Uredništva, ovaj je medij pozvao papu Benedikta XVI da se odrekne Bustrosa.  “Papa još uvijek ima priliku distancirati se od sinodskih deklaracija i jasno dati do znanja da Bustrosovi komentari odstupaju od crkvenog učenja”, navodi se u uvodniku J.Posta .

 

 

 Centar za židovsko-kršćansko razumijevanje i suradnju u Efratu i Jeruzalemu[7]

 

I ovaj je Centar snažno prosvjedovao protiv izjave nadbiskupa Cyrillea Salima Bustrosa na Biskupskoj sinodi o Bliskom istoku. „Njegove izjave da su Božja obećanja židovskom narodu ukinuta Kristovom prisutnošću i da židovski narod više nije povlašteni narod, oživljavaju jednu staru teologiju odgovornu za toliku patnju Židova od strane kršćana kroz povijest i niječu pravo židovskog naroda na njihovu biblijsku, povijesnu i zavjetnu domovinu. Ove izjave bole Židove diljem svijeta i nagrizaju židovsko povjerenje u plodan katoličko-židovski dijalog. U svjetlu ovih izjava imenovanog dužnosnika Biskupske konferencije, pozivamo papu Benedikta XVI da javno razjasni nauk Crkve prema židovskom narodu i njihovom živom savezu s Bogom, da potvrdi načela ‘Nostra Aetate’ i osigura da su ova Načela bitna za završni dokument Biskupske sinode“.

 

 

Papa Benedik XVI

 

„Isusova je misija bila preobraziti povijest Izraela u povijest svih, ali bez ukidanja posebne misije Izraela. Židovi su još uvijek izabrani narod, ali sada zbog Isusa, narodi postaju narod Božji s Izraelom kroz prianjanje uz volju Božju i kroz prihvaćanje Davidovog kraljevstva.” Mnogi katolici i Židovi tada su se nadali da će Papa Benedikt XVI odbaciti Bustrosove primjedbe u svojoj homiliji zadnjeg dana Sinode. Umjesto toga, papa je pozvao na mir i vjersku slobodu, te pozvao kršćane da o potonjem razgovaraju u dijalogu s muslimanima. Takav stav Vatikana  očigledno proizlazi iz želje da uravnoteži svoje priznanje države Izrael s arapskim zahtjevima za vlastitom državom.

 

 

 Zaključak

 

Ono što se danas događa u Pojasu Gaze, prepoznajemo u bibijskim citatima koje je premjer Netanjahu svojedobno izrekao. Broj ubijenih – osobito civila, među njima više od 7.000 djece, ranjenih, raseljenih i uništavanja infrastrukture, po mišljenju Luisa Morena Ocampo-a bivšeg tužitelja Međunarodnog kaznenog suda, radi se „genocidu“. Craig Mokhiber – visoki dužnosnik UN-a (ravnatelj Ureda), stručnjak za međunarodno pravo , politiku i ljudska prava, dao je ostavku zbog “udžbeničkog slučaja genocida“. Francesca Albanese – specijalni izvjestitelj UN-a za palestinsko područje, upozorava na „rizik od genocida“. Yanis Varoufakis – bivši grčki ministar financija smatra, da je „EU veliki krivac za ono što se danas događa u Gazi“. Opća skuština UN-a je nedavno većinom glasova prihvatila rezoluciju o prekidu vojnih operacija i otvaranju humanitarnih koridora u Gazi. Premda nitko u svijetu ne osporava pravo Izraelu na obranu nakon Hamasovog napada, većina ne želi da ona preraste u osvetu s masovnim ubijanjem civila – osobito djece. Protiv rezolucije bilo je 14 zemalja (7%), a među njima i Hrvatska. One su se priklonile bibijskom pozivu na borbu protiv „Amalečana“. No takva opcija, sa sobom nosi visoku razinu rizika, posebice nakon veta SAD-a u Vijeću sigurnosti UN-a, kojim je odbačena rezolucija  koja poziva na “humanitarni prekid vatre u Gazi”. “Nedjelovanje Vijeća sigurnosti UN-a i veto SAD-a, čini ih sukrivcima u masakru u Pojasu Gaze“, upozorava nevladina udruga „Doctors Without Borders /Liječnici bez granica“. UN je i na ovome primjeru još jednom pokazao, da je potpuno bespomoćan pred krizom kakva trenutačno potresa naš kontinent. Pogotovo kada se jedan od glavnih protagonista s pravom veta, premda sȃm, tome suprostavi. Korištenje ovog prava od strane jedne od pet stalnih članica, kako bi poduprla specifične interese svoje vanjske politike, bitno obilježava rad i djelovanje  ove međunarodne organizacije tijekom proteklih desetljeća. Potpuna irelevantnost unutar pozornice međunarodnih odnosa, koja već nekoliko godina obilježava rad UN-a, dovodi u bezizlazan položaj/slijepu ulicu  odlučivanje unutar Vijeća sigurnosti, poništavajući time  njegovu temeljnu funkciju zbog koje je osnovano. Stoga se postavlja pitanje; Je li uloga UN-a kao svjetske organizacije, čiji je cilj održavanje mira i prevlasti prava u međunarodnim odnosima, još uvijek temeljna vrijednost koju dijeli i kojoj teži međunarodna zajednica? Takav pristup jedne države koju je na Općoj skuštini UN-a podržala i Hrvatska, dovela je do intervencije – bez presedana, glavnog tajnika Antonia Guterresa koji je sazvao Vijeće sigurnosti pozivajući se na članak 99. Povelje UN-a.„Narod Gaze vidi ponor. Ne postoji učinkovita zaštita civila, nijedno mjesto u Gazi nije sigurno”, izjavio je Guterress. Pritom je naglasio ;“ Situacija u Gazi je blizu točke s koje nema povratka, s obzirom da više ne postoje uvjeti za učinkovitu dostavu humanitarne pomoći. Intenzivno bombardiranje, izraelska ograničenja kretanja, nestašice goriva i poremećene komunikacije onemogućuju agencijama UN-a i njihovim partnerima da dopru do ljudi. I zdravstveni sustav je u kolapsu”. Što se zapravo događa s Vijećem sigurnosti UN-a? Među njegovim odgovornostima je održavanje mira na temelju sustava kolektivne sigurnosti. Ono može poslati preporuke stranama uključenim u sporu, ali i primijeniti preventivne ili izravne mjere protiv država prekršitelja. Takva odluka SAD-a pokazuje da pravi ciljevi Bidenove vlade nisu oni koje je obznanio prije dvije godine u svome govoru u UN-u, kada je rekao da želi „inaugurirati razdoblje mira”. Po svemu sudeći, došlo je vrijeme da se konačno promijene pravila rada Vijeća sigurnosti UN-a, kako bi se spriječilo da jedna zemlja u budućnosti može nametnuti svoju volju većini, osobito u slučajevima kada se radi o genocidu. Zar desetljeća  nisu bila dovoljna da građani i njihove države shvate, da se rat i genocid ne mogu humanizirati, već jedino zaustaviti ili pravodobno spriječiti.

 

 

[1] NPR News (radio emisija),. LINK

 

[2] ‘Old-time religion’: Netanyahu invokes scripture as Hamas fight becomes Israel’s ‘holy war’

 

[3] „Mother Jones“ i Zaklada za nacionalni napredak. LINK

 

[4] Isto

 

[5] John L Allen Jr Razmišljajući izravno o Izraelu, Židovima i nadbiskupu, napisao 27. listopada 2010 LINK

 

[6] Nestrpljenje s Izraelom. LINK

 

[7] dr. Eugene Korn, CJCUC poziva katoličke vođe da razgovaraju o vjerskoj povezanosti s Izraelom. LINK

 

 

 

(Logicno)

(194)

Zastrašujući govor Benjamina Netanyahua: Citirao Bibliju da pokuša opravdati ubistvo Palestinaca?