Podnijeli zahtjev i Vlada FBiH ih izuzela u najkraćem mogućem roku.
Beskonačna izuzeća vode licemjerstvu, poručuje federalni parlamentarac Admir Čavalić.
Par velikih trgovinskih lanaca je izlobiralo zabranu rada nekih prodajnih objekata na teritoriji pola Bosne i Hercegovine.
Sada su se pokajali i moguće da će Ministarstvo trgovine FBiH ponuditi novo izuzeće – 16 do 20 radnih nedjelja u godini. Ali dokle više izuzeća? Izuzela se nedjelja kao jedan od dana u sedmici iako naš Ustav ne priznaje posebnost sedmičnih dana.
Osobe koje rade 6 dana u sedmici, a moraju kupovati nedjeljom su se proglasili ne tako pametnim (zato što oni koji su pisali ovaj zakon nikada nisu radili 6 dana u sedmici). Izuzela se FBiH i tako smo postali jedina zemlja u svijetu gdje pola zemlje radi, pola ne. To nije uzrokovalo porodični odmor nedjeljom, već novo potrošačko ponašanje: odlazak nedjeljom u RS u kupovinu.
Jedna smo zemlja, ništa protiv. U Doboju se svakako otvorio najveći retail park u državi. Onda se djelovanjem preko pogrešnog ministarstva napravilo izuzeće rada u odnosu na rad prodajnih objekata.
Nije se išlo preko Zakona o radu, već Zakona o unutrašnjoj trgovini. Svaki radnik u FBiH može raditi nedjeljom, ali ne i prodajni objekat.
Tako da danas imamo radnike u trgovini koji rade nedjeljom na poslovima čišćenja, skladištenja, inventure, pripreme za ponedjeljak, u hladnjačama itd. Nakon toga slijedi famozno izuzeće unutar samo zakona – nekako je hljeb potreba, a meso ne, cvijeće potreba, ali dječja hrana ili pelene ne, skupi osnovni proizvodi u dragstoru ili na benzinskoj potreba, ali hrana i kućne potrepštine ne.
Usput, apoteke nisu izuzete, one su bukvalno zaboravljene (u toj žurbi lobiranja). Da ne pričamo o izuzeću kladionica, ugostiteljstva, prevoza, svih ostalih poslova u FBiH.
Oni nemaju majke, sestre, očeve, porodicu i valjda je pametno kladiti se i piti kafu nedjeljom, a kupovati tokom ostalih šest dana. Ali nikada kraja izuzeću. Orašje se izuzelo bez problema. Podnijeli zahtjev i Vlada FBiH ih izuzela u najkraćem mogućem roku.
Niko nije prijetio Orašju, niti ih ubjeđivao da im nije pao promet. Onda se napravilo novo izuzeće u vidu Uredbe sa nekim kriterijima za izuzeće (promet i broj zaposlenih).
Dodalo se još jedno izuzeće među kriterijima za izuzeće – specifične okolnosti ili jednostavnije “kako da zafrkamo sve ostale opštine poslije Orašja, ali izuzmemo Neum u maju”. E sada počinje najinteresantniji dio. Kada su neke opštine/gradovi ipak dokazali da ispunjavaju prva dva kriterija, onda je Ministarstvo trgovine počelo da se obračunava sa njima i da ih ubjeđuje kako su i u ranijim mjesecima imali pad prometa i zaposlenih.
Kao da to ima nekakvog smisla sa kriterijima (evo ideje: napravite novu uredbu i kriterije koji kažu da se moraju dokazivati i ostali mjeseci prije novembra). Još gore – kakve to veze sve ima nakon Orašja? Odakle nekome pravo da morališe nakon Orašja? Kao da se Orašje nalazi u nekoj drugoj zemlji, realnosti? Posebno zabrinjavaju aktivnosti koje su za istražne organe u našoj zemlji.
Npr. jedan vijećnik u Tešnju komunicira sa Ministarstvom trgovine neformalno, i dobiva uvjerenje da će zahtjev Tešnja biti odbijen – iako isti nije ni podnijet, niti razmatran i iako ispunjavaju uslove. Napominjem, prethodno je Orašje bez problema dobilo izuzeće. Orašje, Orašje, Orašje…magična riječ protiv licemjerstva.
Da zaključimo izuzeća: (1) Izuzet jedan dan u sedmici (2) Izuzeto pola države (3) Izuzet rad radnika od rada prodajnih objekata (4) Izuzet dragstor, benzinske, pekare, cvjećare od ostalih (5) Izuzeto Orašje od ostatka FBiH (6) Izuzeti ostali novom Uredbom (7) Izuzet treći kriterij (“specifične okolnosti”) od dva druga radi Neuma (8) Izuzeti svi drugi koji podnose zahtjev za izuzeće (a kojima se prijeti prethodno), a nemaju političku zaštitu kao Orašje i Neum u perspektivi. Zbog toga ne iznenađuje da je u glavi ovih majstora izuzeća, sljedeće izuzeće sa početka ovog teksta, broj (9): radnih 16-20 nedjelja.
Valjda je to logičan iskorak. Ali, postoji problem sa “ali” tj. izuzećem. Pravi one koji izuzimaju potpuno licemjernim jer u svakom koraku narušavaju neke principe, proklamovane ciljeve i slično. Poput ciljeva navode zaštite radnica, majki, tete sa kase, porodice na okupu i slično. Sve bi to bilo uvjerljivo, da nije bilo izuzeća. Ovako je sada već svima postalo jasno da je to jeftini plašt koji treba da štiti potpuno profulane ekonomske politike iza kojih su doskora stajali veliki trgovinski lanci kojima je nedostajalo radnika.
Ne samo to, izuzeća čine sve ovo zakonskim blatom, ustavno spornim i u konačnici apsolutno apsurdnim. Zbog toga, skratite nam vrijeme čekanja (jer znam da idemo u tom pravcu nakon što su veliki trgovinski lanci uskratili podršku) – (10) izuzmite nas sve od zabrane rada nedjeljom, zaključio je Čavalić.
(SB)
(5)