ŽESTOKO ODGOVOR IZ FONDACIJE ZA IZDAVAŠTVO: “Ovo su sve obmane i laži ministrice Sanje Vlaisavljević na godišnjoj press konferenciji…”

Obično se kaže da za ispravljanje promašaja u radu i posljedica urušavanja neke institucije treba dvostruko više vremena od onoga za koje je sve to uniženo i banalizovano do krajnjih granica.

 

 

 

U slučaju cjelokupne kulture i resornog ministarstva, kada se sve to jednog dana završi, trebaće minimum četiri do pet puta više vremena da se djelatno isto povrati na one grane na kojima je bilo do maja 2023. godine.

 

 

U federalnom Ministarstvu kulture i sporta prošle sedmice je održana godišnja konferencija za medije na kojoj se obratila ministrica Sanja Vlaisavljević gdje je iznijela niz optužbi na račun članova Upravnog odbora Fondacije za izdavaštvo.

 

 

Tim povodom, članovi UO Fondacije za izdavaštvo Hilmo Neimarlija i Srđan Vukadinović uputili su pisani odgovor ministrici Vlaisavljević koji prenosimo u cjelosti:

 

 

Povodom obmana i ortodoksnih neistina o Fondaciji za izdavaštvo, koje je federalna ministrica kulture i sporta iznijela na “reality” pres-konferenciji 3. 2. 2025, a koje upućene nimalo ne čude, reagujemo zbog javnosti i Vlade FBiH, osnivača Fondacije. Umjesto argumentima, na osnovane javne proteste Fondacije zbog njenih opstrukcija, odgovorilo se neistinama i pokušajima obmane kojih bi se, čak, i blatoidni ambijent zastidio.

 

 

Pomenuta konferencija, “mrtvo more po kojem bjesomučno plutaju primitivizam, neznanje, ostrašćenost, obmane i neistine”, bila je toliko “zanimljiva” medijima da smo mogli na samo dva, i bukvalno dva medija, pronaći informaciju o bestidnostima koje su tamo izgovorene. Ali, i medijima i cjelokupnoj javnosti je odavno kristalno jasno ko je na čelu federalnog Ministarstva.

 

 

Pomenuta gospođa je samo njoj znane nebuloze iznosila više od sat. Prisutni uposlenici su, po mogućnostima i odobrenjima da komuniciraju, ličili više na “mrtvozornike” negoli na podržavaoce “spikera” koji iznosi neistine iz riječi u riječ. Vidjelo se da je i njima bilo nelagodno slušati samohvale “manekenstva šuplje priče”, “argumentiranje” bez ikakvog utemeljenja, a pogotovo riječi izgovorene s aspekta “suspektne manipulacije”.

 

 

Pomenuta gospođa je na presici sebi dodijelila ulogu čuvara zakonitosti, a kad neko tako nešto sebi pripisuje, izlaže se razlozima i pitanjima dosljednog poštovanja zakona i mogućim salvama poštovanja ili prezrenja. A razlozi za “striktno poštovanje zakonitosti” se vjerovatno nalaze u Izvještaju Ureda za reviziju FBiH za 2023. godinu u kojemu se navodi da su uočene brojne zakonske nepravilnosti u finansijskom poslovanju federalnog Ministarstva kulture i sporta.

 

 

U pomenutom dokumentu se navodi da su “brojni transferi sredstava izvršeni najvećim dijelom bez primjene jasnih i mjerljivih kriterija, a za koje nije definisana dokumentacija kojom se dokazuje njihova ispunjenost”. U tom dijelu posebno se ističe dodjela 50.000 KM Sveučilištu u Mostaru bez ikakvih kriterijuma. Na tom sveučilištu je inače pomenuta gospođa tek u “dobrim” nekim godinama života birana za docenta!!! Iz federalnog Ureda za reviziju, dalje, naglašavaju u Dokumentu “da to ukazuje da nije osigurano transparentno i efikasno izvršenje budžeta FBiH za prošlu godinu” (misli se na 2023).

 

 

Kantonalna inspekcija je, također, nezakonitim proglasila gospođino “hausmajstorisanje”, po kojem je uposlenike u fondacijama prebacivala u neuslovne prostorije, pa ih ponovo vraćala na prva, druga ili treća mjesta.

 

 

Fondacija za izdavaštvo nikada nije dobila nijedan akt od nadležne komisije za nadzor za usklađivanje svojih akata. Isključivo su to bili akti i spisak želja aktuelne ministrice, sa čime je ona nezakonito ušla u djelokrug posla koji joj ne pripada. Svi akti Fondacije su uglavnom usaglašeni sa Komisijom za nadzor, odnosno korigovani shodno izvještajima Komisije. Ortodoksna neistina je da se devet puta tražilo usklađivanje.

 

 

Akti Fondacije su usaglašeni u skladu sa izvještajima Komisije za nadzor, ali očito nisu sa spiskom želja resorne ministrice, pogotovo kada je u pitanju izmjena Statuta Fondacije. Pored ostalog, u jednom dopisu je traženo da se pod izgovorom usklađivanja akata u postupku izmjene Statuta Fondacije ugradi spisak želja ministrice.

 

 

Tome se nije udovoljilo, jer je jedna od želja bila da se u članu 8. Statuta po kojem se “Izmjene i dopune Statuta vrše uz prethodnu saglasnost federalnog ministra kulture i sporta”, taj član dopuni odrednicom da resorni ministar “predlaže izmjene”. Sa ovakvim ministrom, koji je trenutno, jasno je da bi to značilo davanje prava na banalizacije i ostrašćenosti.

 

 

Sljedeća želja se odnosila na izmjenu člana 19 Statuta Fondacije po kojoj se Plan poslovanja Fondacije, zajedno sa finansijskim planom i godišnjim planom rada, te izvještajem o radu s godišnjim obračunom, koji se podnose jednom godišnje Vladi Federacije putem federalnog Ministarstva kulture i sporta, ne bi mogli podnositi bez saglasnosti i odobrenja resornog ministra.

 

 

Jasno je da, kako sada stoje stvari, ukoliko bi se ta izmjena usvojila, ništa ne bi moglo biti usvojeno na stručno i profesionalno odgovornoj osnovi, već na ličnoj, gdje bi naglasak išao, upravo, na one nezakonitosti koje su konstatovali prethodno navedeni Ured za reviziju ili Inspekcija. Vjerovatno bi tu najviše udjela imala “suspektna manipulacija” i “obmana u prepoznatljivom stilu”.

 

 

Traženje zakonitosti kroz vizuru aktuelne ministrice je i njen zahtjev da se u slučaju Konkursa za nove rukopise mijenjaju pravila Konkursa u momentu kada je procedura prijavljivanja završena. Izmjenama je trebalo da u konkursnu proceduru bude uključeno izvjesno “povjerenstvo”, koje je samo ministrici znano i koje nigdje u toj terminološkoj odrednici u pravilima Fondacije ne postoji. Isti je slučaj i sa ulaskom predstavnika resornog Ministarstva u određene Komisije konkursa, koji je, inače, anoniman.

 

 

U prethodnih sedam godina je bila izuzetna saradnja Fondacije za izdavaštvo, kao i svih ostalih, i resornog ministarstva. Uz zdušnu pomoć i profesionalnu saradnju i znanje bivše ministrice korigovano je i uzdignuto na značajan nivo mnogo toga u radu Fondacije. O tom mogu govoriti izdavači, pisci i kulturni djelatnici, a ne oni koji su urušili sferu kulture do najnižih mogućih grana. Uostalom, kao što je mnogo toga konstatovano i u javnim obraćanjima Fondacije za izdavaštvo, tako su i mnogi drugi predstavnici umjetničkih i kreativnih esnafa konstatovali da je kompletna kultura “urušena dolaskom Sanje Vlaisavljević na čelo federalnog Ministarstva kulture” (Josip Mlakić i Zdenko Jurilj), da se u “Ministarstvo nepotistički guraju kadrovi s političkom pozadinom koji nemaju nikakvo iskustvo”, jer je “umjesto angažiranja stručnjaka s relevantnim znanjem i iskustvom Ministarstvo odlučilo zaposliti političke amatere koji ne razumiju specifičnosti kulturne politike”, zbog čega sve “ključne institucije ne mogu učinkovito funkcionirati”. Ali, smatra se da svako bira spram sebe saradnike po znanju i profesionalnosti, pa vjerovatno tako radi i aktuelna ministrica.
Aktuelna ministrica je neko ko najmanje može govoriti o javnom i profesionalnom kredibilitetu bilo koga.

 

 

Zapravo, ona je daleko ispod crte onog posljednjeg u redu koji o tome može nešto reći. O njenom moralnom liku najbolje govori činjenica da se cjelokupna javnost zgražavala njenim dolaskom u Ministarstvo, osuđujući tako nešto, budući da se ista zalagala za rehabilitaciju presuđenih ratnih zločinaca za počinjenje najstrašnijeg zločina.

 

 

Samo se još ne zna da li je to bila njena “suspektna metafora” ili nešto drugo? Pri tome, ono što je naročito porazno, a kako tada navode mediji, da osuđeni ratni zločinac za čiju se rehabilitaciju zalaže pomenuta gospođa, “izjavio je da bi sve isto ponovio i da je svaka sekunda vrijedila” (Avaz, 12. 6. 2023). To pokazuje “svu moralnu glib, beščašće i ljudsku pervertiranost u kojoj se nalazi nacionalistička politika” (Avaz, 12. 6. 2024). I dovoljno govori o onima koji su za rehabilitacije takvih zločinaca. A možda je to i bila ulaznica dotične gospođe za poziciju ministrice kako bi se dodvorila onima koji tako nešto stvarno misle, a kojima je trebao “glasnogovornik” koji će govoriti ono što oni ne smiju, da im ne bi naškodilo “političkom autoritetu”???

 

 

A što se tiče profesionalnih kredibiliteta, o njima ne mogu govoriti oni koji su bezuspješno studirali Pravni fakultet u Sarajevu nekoliko godina, pa ga napustili, pa bezuspješno pokušavali da upišu ASU u Sarajevu. To su oni koji postaju docenti u dobrim, dobrim “mladim” 50+ godinama, što je slučaj sa izvjesnom Sanjom Hasanbegović, alijas Vlaisavljević, ako se radi o istoj osobi (Avaz, 29. 3. 2023). Radi podsjećanja, pojedini članovi Upravnog odbora Fondacije za izdavaštvo su koju deceniju prije toga uzrasnog doba bili uveliko redovni univerzitetski profesori.

 

 

Obično se kaže da za ispravljanje promašaja u radu i posljedica urušavanja neke institucije treba dvostruko više vremena od onoga za koje je sve to uniženo i banalizovano do krajnjih granica. U slučaju cjelokupne kulture i resornog ministarstva, kada se sve to jednog dana završi, trebaće minimum četiri do pet puta više vremena da se djelatno isto povrati na one grane na kojima je bilo do maja 2023. godine.

 

 

Sve navedeno, a i još mnogo toga, o čemu će, nekada, kasnije biti više riječi, direktno urušava napore federalne Vlade BiH da uradi nešto valjano u oblastima koje su njena ingerencija.

 

(SB)

(4)

ŽESTOKO ODGOVOR IZ FONDACIJE ZA IZDAVAŠTVO: “Ovo su sve obmane i laži ministrice Sanje Vlaisavljević na godišnjoj press konferenciji…”

About The Author
-