Slučaj Šešelj je vjerovatno jedna od najvećih sramota međunarodnog suda u Haagu. Naime, prije donošenja pravosnažne odluke, koja ga je i službeno proglasila ratnim zločincem, Šešelj je, mimo vlastite volje, pušten iz zatvora na liječenje.

 

 

 

Svi u njemu vide dvorsku budalu. Rugaju mu se još otkako je spomenuo da bi Srbija trebala izići na liniju Virovitica – Karlovac – Karlobag, iako je baš ta linija uskoro i službeno ušla u ratne planove generala Jugoslavenske narodne armije Veljka Kadijevića.

 

 

U Apatinu je pričao o etničkom čišćenju Vojvodine, što je baš bilo blesavo, “za ludnicu, a ne za zatvor”. Posljedica toga je da je 600 hrvatskih porodica iselilo s tog prostora, od čega 772 ljudi samo iz Hrtkovaca.

 

 

Sad, kad je u TV emisiji Informera objavio slike ličnih karata nekoliko hrvatskih studenata i kolege novinara Mateja Devčića, Šešelj je opet samo zli klaun, toliko lud da, eto, nije za zatvor, a zapravo radi ono što je kao ratni zločinac radio i ranije, piše Slobodna Dalmacija.

 

 

Prošlo je taman 10 godina otkako je tadašnja ministrica vanjskih poslova Hrvatske Vesna Pusić rekla:

 

 

“Nije da mislim kako Šešelj ima neki utjecaj, ali on u javnu sferu vraća retoriku koja je uzrokovala zločine devedesetih i koja nigdje nije prihvatljiva. Očito je da bi haaške institucije trebale reagirati i vratiti ga u ćeliju”.

 

 

Ako se to nije dogodilo do sada, neće ni danas jer je četnički vojvoda Šešelj slike ličnih karti dobio iz operativnog sistema srbijanske granične policije, dakle službenim putem. Uostalom i sam Informer financiran je od državnih tvrtki kojima upravljaju pouzdanici predsjednika Vučića, dok je informacijski “servisiran” od obavještajne agencije BIA-e. Tako je Informer u petak objavio tekst pod naslovom – Krešimir Macan stigao u Beograd! Hrvatski propagandista i saradnik Pajtića na novom prljavom zadatku u našoj zemlji!. No, Macan se odmah nakon objave snimio na Trgu bana Jelačića s jednom dnevnom novinom u ruci da bi dokazao da je objava laž.

 

 

U službi svog kuma

 

 

“To je klasično odvlačenje pažnje – da prikrijete unutarnje probleme trebaju vam vanjski neprijatelji. To su Ana Lalić Hegediš i Nenad Čanak prošle subote najbolje objasnili u mom podcastu, pa je to vjerojatno bio povod tekstu u Informeru”, kaže Macan.

 

 

 

 

Slučaj Šešelj je vjerovatno jedna od najvećih sramota međunarodnog suda u Haagu. Naime, prije donošenja pravosnažne odluke, koja ga je i službeno proglasila ratnim zločincem, Šešelj je, mimo vlastite volje, pušten iz zatvora na liječenje, navodno zbog raka debelog crijeva koji je metastazirao na jetru. Šešelj se, naime, plašio povratka u Srbiju gdje su na vlasti bili njegovi nekad podređeni članovi Srpske radikalne stranke, premijer Aleksandar Vučić i predsjednik Tomislav Nikolić zvani Toma Grobar.

 

 

Rugajući im se valjda, Šešelj je svoje dvije metastaze na jetri nazvao “Vučić” i “Nikolić”, ali svakako je radije bio spreman umrijeti u zatvoru, nego se vratiti u Srbiju. Iz zatvora je, bez ikakvih konsultacija s njime, otpušten “proprio motu”. Korištenje tog načela čudno je bilo čak i advokatu Alexu Fieldmanu koji je u to vrijeme branio drugog srpskog zločinca, general-pukovnika Momčila Perišića, načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije. De facto, Haaški tribunal je Šešelja izbacio iz zatvora. Bez ikakvog ograničenja u političkom djelovanju ili traženja garancije da se vrati.

 

 

“Vučić ga po povratku nije lično dočekao, ali je svog prvorođenca, koji danas figurira kao svojevrsni princ prijestolonasljednik Vučićeve dinastije, “dijete Danila”, poslao da dočeka svog kuma”, podsjeća politolog i neovisni politički analitičar Davor Gjenero.

 

 

“Kad je 2018. Šešelj organizirao performans povodom posjete hrvatskog parlamentarnog izaslanstva Skupštini Srbije, koji je prekinut i nakon kojeg više nije bilo visokih državnih formalnih bilateralnih susreta predstavnika dviju država, Šešelj je već bio glasnogovornik režima. Bez Vučićeve podrške, uostalom, niti Šešelja niti njegovih radikala ne bi bilo u srbijanskom parlamentu, pa ni ispad u Skupštini ne bi bio moguć.

 

 

Iako danas radikali više nisu parlamentarna stranka, niti je “Vojo” formalno šef stranke (to mu je sin Aleksandar), Šešelj u Srbiji ipak ima status “predsjednikovog kuma” koji zastupa Vučićeve interese i u javnosti govori ono što Vučić ipak ne smije.

 

 

Davor Gjenero kaže da je Vojislav Šešelj, od zlog klauna prerastao u službenog glasnogovornika Vučićevog režima (Foto: Admir Buljubašić/Cropix)

 

 

“Vučić je u međuvremenu razorio sve političke institucije, rastočio politički, ali i stranački sistemv, najprije demokratsku opoziciju, ali zapravo i svoju stranku koja funkcionira kao autoritarni pokret”, objašnjava Gjenero i objašnjava da Vučić sada postepeno gradi “unutrašnji prsten” režima, nekakav pokret lojalista, kojem pripadaju njegov brat i njegov prvorođenac.

 

 

“Za te ljude i sam govorio da su pomalo radikalni i odreda proruski. To je i prsten kumova autoritarnog vladara, pa je jasno da i Šešelj, kao ‘opinion maker’ spada u taj milje”, objašnjava sagovornik Slobodne Dalmacije.

 

 

Srbija kao postkolonijalna Afrika

 

 

Šešelj nije politički problem za Vučića jer oživljavanje ideologije radikala više nije skrivena agenda režima. Iako Šešelj i radikali nisu u formalnoj koaliciji s Vučićevim SNS-om na izborima na državnom nivou, partneri su na lokalnim nivoima.

 

 

“Njihovi projekti državno su finansirani, a na Sajmu knjiga Šešelj i Radikalna stranka nastupaju kao važni izdavači, odnosno kao eminentni autor s produkcijom kupusara punih uvreda. Šešelj služi režimu i za progon njegovih neprijatelja, za širenje teorija zavjere i lansiranje suludih konstrukcija o ugrožavanju države i mudre vlasti Aleksandra Vučića.

 

 

Odnos međunarodne zajednice prema Srbiji u najmanju je ruku čudan. Naš kolega Augustin Palokaj rekao nam je ovih dana da se o studentskim demonstracijama u Beogradu, u Bruxellesu apsolutno ne govori. Vučića se zapravo podržava jer, evo samo što ne riješi pitanje Kosova, isporučuje granate Ukrajini, a dopustit će i kopanje litija. Gjenero o tome kaže:

 

 

Za srpske radikale Karadžić, Mladić i Šešelj su heroji (Foto: Dimitar Dilkoff/Afp/Profimedia/Dimitar Dilkoff/Afp/Profimedia)

 

 

“Dio evropskih država se prema Srbiji ponaša kao prema korumpiranim postkolonijalnim afričkim državama. Smatra se da one nisu sposobne postati partnerima, da nisu sposobne izgraditi demokratski poredak i afirmirati načelo vladavine prava, ali režimi u njima su tolerirani i de facto prihvaćeni, u zamjenu za različite ekonomske, prije svega sirovinske koncesije. Na tome se između ostaloga zasniva Vučićeva “slobodarska” politika, nazvana i politikom “više stolica”.

 

 

Jedini ozbiljan udarac toj politici zadala je administracija predsjednika Bidena na odlasku, odlukom o sankcioniranju NIS-a, tako dugo dok se rusko vlasništvo ne potisne iz te kompanije. Jasno je da će Vučić i iz tog problema izići, možda malo oslabljen, ali ipak bez političke alternative. Jasno je i to, a to se pokazalo u načinu na koji su u Srbiji bili izloženi linču najprije studenti zagrebačkog FER-a, mladi ljudi s biografijama oprečnima onome što se očekuje od navodnih saradnika tajnih službi, a sada i hrvatski novinar Matej Devčić. Iz toga, pak, možemo jasno vidjeti u kakvim uvjetima danas živi ona simpatična demokratska Srbija, čak i ako se tek simbolično odupire autoritarnom režimu koji sve više postaje otvorena diktatura.

 

 

Situacija u Srbiji silno sliči na onu iz devedesetih. Dugo su i Evropa i Amerika u njemu vidjele garant stabilnosti na Balkanu, i tek kad je prešao sve crvene linije, taj je režim srušen i zahvaljujući međunarodnoj intervenciji. Vučićev je režim, međutim, još daleko od te tačke da postane neprihvatljiv evropskim i euroatlantskim partnerima, ali sve opasniji za svoje građane, pa i za građane drugih država koji se nađu na njegovom dometu.

 

 

Vojvoda Đujić o Šešelju: “Tu, zaista, nema ni Srbina, ni čovjeka”
Srpski glumac Sergej Trifunović, kojemu je zbog ponovljenog incidenta na hrvatskoj granici zabranjen ulazak u EU, za Vojislava Šešelja je zgroženo rekao:

 

 

“Pazi ti, ko nama kroji sudbinu? Nama 33 godine sudbinu kroji Vojislav Šešelj, Hrvat iz Hercegovine koji je promijenio i vjeru da bi postao pravoslavni Srbin. Da bi postao četnik. Koji debilizam… Ja sam iz tog dijela Hercegovine i znam da tamo nema pravoslavnih Šešelja.

 

 

O hrvatskom porijeklu prezimena Šešelj još je ranije govorio doktor onomastike Domagoj Vidović. Porijeklom iz Orahova dola u općini Ravno, u zaleđu Slanog pored Dubrovnika, Šešelji su Hrvati. Vojislav je Srbin po majci Danici (Misita) jer ga je baka naknadno krstila u manastiru Tvrdoš pored Trebinja.

 

 

Njegov sarajevski profesor, pokojni dr. Zdravko Grebo u njemu je svojedobno vidio inteligentnog ali izrazito zadrtog mladog komunista željnog da ga se čuje. Šešelj je tako postao i najmlađi doktorand bivše Jugoslavije. Titulu četničkog vojvode dodijelio mu je opjevani četnički vojvoda Momčilo Đujić (mitropolit Porfirije svojedobno se kompromitirao pjevanjem pjesme o njemu). Međutim, Đujić se kasnije pokajao i rekao da će mu oduzeti “titulu vojvodski jer tu, zaista, nema ni Srbina, ni čovjeka”.

 

(SB)

(6)

ZLI KLAUN VUČIĆEVOG REŽIMA: Haaški sud ga je izbacio iz zatvora da bi nastavio tamo gdje je kao ratni zločinac stao