Ovog ponedjeljka u političkim minutama Jutarnjeg programa Federalne televizije gostovao je Zoran Vuletić, predsjednik Građanskog demokratskog foruma Srbije.
Ovog ponedjeljka u političkim minutama Jutarnjeg programa Federalne televizije gostovao je Zoran Vuletić, predsjednik Građanskog demokratskog foruma Srbije.
Gospodine Vuletiću, krenimo najprije od ovog značaja koji je vrlo često spominjan, vezano za svesrpski sabor. Kome je značajno održavanje svesrpskog sabora i kako su građani iz Srbije uopšte doživjeli njegovo održavanje?
“Mislim da je značajan, najznačajniji je prije svega vlastima Republike Srpske i vlasti u Srbiji. Značajan je Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja je sebe po ko zna koji istakla i stavila u prvi plan kao neku maticu koja okuplja sve Srbe. Time se naravno zloupotrebljava vjere i Srpska pravoslavna crkva je mnogo više politička organizacija nego vjerska.
To možemo da argumentujemo zaista na mnogo primjera. Ovaj sabor je samo nešto poslednje što smo tako nešto doživjeli. Značajan je svim nacionalistima, svim promoterima u društvu koji promovišu nacionalizam kao ideologiju. Tako da nažalost to je kontinuitet jedne politike unazad 35 godina, samo je prilagođena 21. vijeku prilagođena je novom vremenu u kojem živimo. Mislim da je Aleksandar Vučić mnogo realniji i mudriji političar recimo od Slobodana Miloševića koji je nakon sličnih saborovanja kao što smo imali prilike da vidimo na Gazimestanu nekada pa kasnije na Ušću sa kojih je poslana slična poruka kao što je i sada poslana.
Međutim on je to pretočio u ratnu politiku, razorio bivšu zajedničku državu, za sobom ostavio masovna etnička čišćenja, ratne zločine, stotine hiljada ubijenih, genocid u Srebrenici. Mislim da Vučić niti ima snage a ne mogu da kažem ni da želi to da radi ali bitno mu je da ovakvim manifestacijama praktično pokazuje Srbima prije svega i dalje kako ta politika iz 90-ih godina sa svojim ciljevima i sa svojim planovima i nije bila toliko pogrešna koliko je bilo pogrešno izabrati taj trenutak za ratni obračun.
Čini mi se da se tu između te dvije projekcije, te politike nalazi današnji stav predsjednika Srbije i srpskog ovog mainstreama tako da iz tih razloga ne očekujem dalju neku eskalacija osim ovako tih primitivnih manifestacija kojima se praktično prijeti regionu i podsjeća na tragedije koje smo već izazvali sličnim politikama.”
Govorit ćemo još u nastavku dakle o tim reperkusijama na region. Hajdemo najprije o toj samoj deklaraciji i tih usvojenih 49 tačaka. Dakle opet smo svjedočili negiranju genocida i nepriznavanju same deklaracije o Srebrenice koja je usvojena u UN-u, takozvanoj odbrani Kosova i spominjanju srednjovjekovnih Srpskih vladara. Kako komentirate onda sami taj sadržaj deklaracije i da li Vučić i Dodik na neki način onda srpski narod vraćaju u srednji vijek?
Vraćaju, ovo je kažem samo na jednom mjestu u jednom danu popisane su sve te političke poruke koje i Vučić i Dodik posljednjih deset, petnaest godina emituju na osnovu kojih stiču svoje pozicije, na osnovu kojih izlaze na izbore, na osnovu kojih se uostalom i ponašaju.
Tu malo ima nekih novih stvari, mi ne čujemo prvi put ideju srpskog svijeta. Srpski svijet je zamjena za nekadašnju Veliku Srbiju, Karlovac, Ogulin, Virovitica. Ja ću podsjetiti da je devedeset i druge godine skupština Republike Srpske usvojila zvanično svoju politiku, politički cilj Srba u kome se predviđa ukidanje granica na Drini razgraničenje sa Hrvatskom na zapadnim granicama izlazak na more.
Šta je to nego pravljenje velike Srbije kao i ovaj srpski svijet kojim se sada proglašava Vučić kao vrhovni komandant svih Srba posebno se tu misli na Srbe u regionu, nego što je korespondiranje sa tim ratnim ciljevima Radovana Karadžića i Ratka Mladića zbog čega su osuđeni u Haškom tribunalu i zbog čega sjede u zatvorima.
Tako da malo tu ima nekih novih stvari ali ću reći da Vučić pokušava na dvije strane da igra i za sada to mu uspješno ide bez obzira što ne ide dobro ni Srbiji a posljedično ne ide dobro ni regionu. Mi smo imali sabor u subotu 8 juna, Vučić je sutra dan to jeste jučer 9 juna sa Emanueleom Žiofreom recimo ambasadorom Europske Unije u hotelu Metropol dočekivao i pratio, analizirao izbore za Europski Parlament, davao tamo pretpostavljam neka svoja predviđanja.
Tako da mi imamo Vučića koji pokušava još uvijek na toj politici da ostvaruje partikularne interese svoje stranke, svoje lično i naravno da to ovaj neće moći da traje dovijeka ali što se nas tiče ili bar što se mene tiče to zaista predugo traje. Ja ne mogu za takve stvari što se dozvoljavaju Srbiji da okrivim samo Europu kao što jedan najveći dio opozicione političke javnosti čini zato što bismo morali da se recimo stavimo makar za trenutak u poziciju te Europe i da se zamislimo šta bismo mi mogli da uradimo na mjestu Europske unije i institucija.
Europi je mnogo važnije da se ovdje održi neki mir, neka stabilnost nego da sada vrši dodatni pritisak kako bi trajno Srbiju udaljila ili i deklarativno odvojila od Europskog puta i da nas gurnu ka nekakvom Briksu ili totalno Rusiji i Belorusiji. Možemo li onda da zamislimo kakav bi bio region i na koji način bi trpjeli posljedice svi a ne samo mi u Srbiji. Tako da Europa ja mislim da čini maksimum koji je moguć u ovom trenutku uz sve probleme koje imaju i oni u svojim državama u odnosu sa Rusijom, uostalom i u samoj Europskoj uniji nisu baš tako idealni, uvijek tu postoje neki problemi.
Tako da Srbija i na srpskom društvu je prije svega da shvati i vidi gdje nam je zaista interes i koja nam politika taj interes najbolje ostvaruje. Ne možemo da čekamo od Europe da ona ovdje nametne taj naš interes, nego ovdje mora da se probudi taj neki plamen i proširi koji bi objasnio Srbima prije svega da su poruke koje smo čuli na saboru potpuna zabluda, da su poruke potpuno promašene.
Da je taj sabor posljedica ustvari reakcija na usvojenu rezoluciju u Ujedinjenim nacijama o genocidu u Srebrenici i da moramo da objasnimo građanima Srbije da politika Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja iz 90-ih godina je poražena i da nije moguće je na neki način reobnoviti, reorganizovati u 21. vijeku nekim drugim metodama pošto su one metode ili trenutak kada je izabrano da se ratuje bile pogrešne. Ne možemo, mora se pojaviti politička snaga prije svega u Srbiji koja bi krenula u obračun sa tom politikom pošto nakon petog oktobra i dvije hiljadite očigledno nije bilo dovoljno snage, niti želje, niti volje među političarima koji su vladali Srbijom. To posebno mislim na ljude koji su vladali nakon atentata na premijera Đinđića znači na Borisa Tadića i Vojislava Koštunicu.”
Šta je gospodine Vuletiću onda cilj takvih politika dakle koje smo mogli vidjeti na održavanju svesrpskog sabora i može li u konačnici evo u budućnosti bez ovakve retorike uopšte postojati politika Aleksandra Vučića i Milorada Dodika dakle u Srbiji i Republici Srpskoj?
“Pa ja ne znam da li su sada oni napravili taj posljednji korak koji ne bi dozvolio nikada da se vrate na neku normalniju politiku posebno imajući u vidu recimo i nije to bilo tako daleko kada je 2006. i 2007. godine Milorad Dodik govorio da ne može srpski narod da bude taoc skrivanja Ratka Mladića i Radovana Karadžića da je u Srebrenici bio genocid, nije on to rekao samo jednom. Pričao je nešto drugo uostalom sjećaju se ljudi posebno tu u BiH na koji način je on i došao na vlast.”
(federalna.ba)
(280)